Ivan Ivančić ostat će debelim slovima upisan u biografiji dominantne Sandre Perković, ali to je poglavlje završeno. Iskusnog stručnjaka zamijenio je mladi lav Edis Elkasević koji je uoči Moskve bio pod posebnim povećalom. Zlato je u glavama većine bilo unaprijed zacrtano i budite sigurni da je nešto krenulo po zlu da bi krivcem bio označen Edis. Koliko bi ga god Sandra branila, zaključak bi ostao lebdjeti u zraku.

'Osjećao sam veliki pritisak sve do tog finala. Sada ga više nema, gotovo je,' naočigled je mladom treneru pao kamen sa srca dok je okružen blicevima, kamerama i osmijehom svoje zlatne cure iznosio dojmove iz Moskve.

Nisu se dali navući na priču o komparaciji rada novoga i staroga trenera. Pogled su odmah usmjerili prema budućnosti. Dalekoj budućnosti.

'Sandra je u nevjerojatno mladoj dobi osvojila sve, ali nema stajanja. Sada želimo sve osvojiti ispočetka, pa opet, pa opet... Bacačice mogu trajati do 40. godine i biti stalno u vrhu. Naš prvi cilj je prebaciti 70 metara, pa povećavati dosege, ali najvažnije je da ona i za 10 ili 15 godina i dalje bude bacačica koja je na toj razini. Naša zlatna berba tek je počela,' kaže samozatajni Edis koji je u bacačkoj karijeri bio svjetski juniorski rekorder. S kuglom na ramenu osvojio je mediteransko zlato, prebacio 20.96 metara. Da skratimo, vrhunski bacač kugle. Kojega je također trenirao Ivan Ivančić.

Danas mu je 30 godina od kojih je posljednje tri trener. Sa Sandrom je u ljubavnoj vezi nešto dulje, a u profesionalnom su odnosu od zime. Uvijek je upitno kolika je uloga trenera u razvoju individualnih sportaša koji su apsolutno dominantni, ali zanemariv nije sigurno. Bacala bi ona 67 ili više metara i da je sama nastavila uhodani proces treninga, ali Edis je upravo ono što Sandri treba na duge staze. Kada ih vidite zajedno, jasno je da je riječ o upotpunjenoj slagalici. Veliki Edis je, čini se, pronašao balans između ljubavnog i trenerskog odnosa. S jedne strane je korektiv olujnog temperamenta zlatne djevojke iz Dubrave, a s druge strane trener koji joj neće popuštati. Sandra naime već sutra ima trening, više od jednog dana odmora nije dobila...

'Slavlje? Neće biti ništa posebno. U Moskvi smo naravno izašli i naručili najbolju votku, ali nismo puno popili. Tek toliko. Mora se malo proslaviti, ali to je sada gotovo. Treba završiti dijamantnu ligu bez poraza, slaviti i na Hanžeku pa onda dolazi odmor. Ne prije,' kaže Elkasević i snalažljivo odgovara na pitanje 'Tko je šef?'

'Jedan dan ona, jedan ja. Snalazimo se,' rekao je trener i izmamio osmijeh Sandrine majke Vesne. Njoj ne mora objašnjavati...

U tome i je poanta. Sandri nitko ne može zapovijedati, barem ne na duže staze. Prevelika je šampionka da bi netko nad njom imao apsolutni autoritet, ali dobroćudni div Edis je, riječima svog slavnog kolege Tončija Vlašića, pronašao taman. Ključnu stvar. Sandra i on mentalno sjajno funkcioniraju a nova trenerska zvijezda nije ni blizu da bi poletio na krilima slave. Razmišlja dugoročno, što je ključ u stvaranju sportskih legendi, i najsjajnijem ljubavnom paru možemo samo zaželjeti sreću na oba plana. I ljubavnom i profesionalnom, jer te se domene često isprepliću.