Đoković se pobjedom nad Andyjem Murrayom izjednačio s Royom Emersonom na šest naslova u Melbourneu, te sa Borgom i Laverom na 11 Grand slam titula. Ispred njega su još Emerson (12), Sampras i Nadal (14), te Roger Federer kojemu pune dvije godine ne dozovoljava da se pomakne s rekordnih 17.

Sada više nema razloga skrivati, cilj je postati najveći ikad! Lov na Federera bit će samo dio priče, no već i održavanje ove razine igre čini ga kreatorom najrazornijeg tenisa ikada. Čovjek jednostavmo drži prejak tempo, u stanju je sve istrčati i psihički je najspremniji igrač na touru. Ponekad 'zabrazdi' pa ga bijes odvede prema porazu, ali u posljednje vrijeme uglavnom efikasno usmjerava srdžbu i okreće ju u svoju korist.

'Sjećam se jako dobro 2008. kada sam ovdje uzeo prvu veliku titulu, i kada se danas osvrnem nevjerojatno je koliko sam u ovh osam godina dobro igrao u Melbourneu. Ovdje bih često našao dobru igru, koju bi onda lakše 'prebacivao' na ostatak sezone. Iz Australije najčešće odlazim iznimno samopouzdan i s vjetrom u leđa za ostatak turneje,' kaže Đoković nakon šeste krune za koju je odigrao najbolje do sada. Život je posve posvetio uspjehu, na najjednostavniji mogući način...

Sve je namjestio onako kako mu odgovara... Da je prije 2010. shvatio da mu gluten toliko smeta imao bi i više GS titula, malo zatim uključio je i jogu, te gomilu drugih sitnica u svoju pripremu i gradio najbolju spremu ikada. Čitavo vrijeme imao je stabilnost u dugotrajnoj partnerici, a sada je i otac što ga, uvijek ističe, dodatno stabilizira.

Dosegnuo je razinu na terenu na kojoj možda nitko nikada nije bio. Bilo je talentiranijih, ali spremnijih ne. Nadal je dominirao na zemlji, ali Đoković dominira univerzalno (cijelu godinu igra najjače turnire i na jednom nije ispao prije finala!) i ove sezone ima mogućnost napraviti dva nova koraka prema statusu najvećeg. Prva mogućnost dolazi na Roland Garrosu, druga na Igrama u Riju. Kako su ove godine u Melbourneu stajale stvari, opoziciji neće biti nimalo lako.