Španjolskim medijima nije dugo trebalo da pronađu novog krivca za takav debakl, a trener Álvaro Arbeloa odmah je preuzeo svu krivnju na sebe. Ipak, nemoguće je bilo ne primijetiti izostanak jednog igrača.

Istog onoga koji je zabio u pobjedi nad rivalom Atlético Madridom u ligi, zabio i asistirao protiv istog suparnika u Superkupu, zabio hat-trick u fenomenalnoj pobjedi nad Manchester Cityjem u Ligi prvaka, asistirao za oba gola u pobjedi nad Benficom... Riječ je, naravno, o Federicu Valverdeu.

Brojke potvrđuju dojam

Urugvajac je imao svoje prste u svakoj značajnoj pobjedi Kraljevskog kluba ove sezone, a kada ga zbog suspenzije nije bilo protiv Mallorce, epilog je bio poraz. Povijest govori isto. Otkad je Valverde došao u Real Madrid, momčad ima stopu pobjeda od 67 posto s njim na terenu. Kada ne igra, to pada na 59 posto. Mallorca je bila samo posljednji primjer. Ono što je posebno zaboljelo jest što Real ni u jednom trenutku nije izgledao kao da je ligaška titula 'na crti'. Govor tijela nije ulijevao optimizam, a izostao je i bilo kakav osjećaj hitnosti. Dojam je da bi to s Valverdeom bilo kudikamo drugačije.

On ima stav pravog borca i njegova je prisutnost jednako važna u igračkom smislu, kao i u onom mentalnom. U odsutnosti Danija Carvajala on je preuzeo kapetansku traku i s punim je pravom nosio. Ipak se radi o čovjeku koji je za Real igrao kao zadnji vezni, centralni vezni, 'desetka', desni bek, desno krilo i lijevo krilo. Valverde je pognute glave prihvaćao svaku nogu ulogu, odrađivao je maestralno i bio u punoj službi kluba. Kada tako požrtvovna figura ima kapetansku traku oko ruke, to ima debelu podlogu.

On je uvijek bio taj koji se prilagođavao kako bi druge zvijezde došle pod svjetla reflektora. Dok su Kylian Mbappé i Vinícius Júnior imali luksuz potpunog fokusa na napad, Valverde je pokrivao što god je u datom trenutku trebalo. To ne bi bilo moguće da nema spomenuti mentalitet, kao i da nije fantastičan igrač s iznimno raznolikim setom kvaliteta.

Valverde ima šarolik set vještina

Realov as može igrati 'sve' jer je fizički potentan. Ima zavidnu moć ponavljanja i izdržljivost čemu najbolje svjedoči činjenica da u prosjeku propušta manje od četiri klupske utakmice po sezoni zbog ozljede. Zato je savršen za ulogu box-to-box veznjaka koji mora jednakim intenzitetom igrati u oba smjera. Ipak, ove sezone mogli smo vidjeti njegov briljantan ofenzivni talent koji je često bio potisnut zbog 'radničke' uloge koju je odrađivao u momčadi.

Valverde ove sezone često zauzima poziciju igrača koji drži širinu na desnoj strani. S obzirom na njegovu igračku inteligenciju i fizičku moć, otvorile su mu se brojne prilike da dijagonalnim trkom utrči iza leđa suparničke obrane i tako dođe u dobru priliku. Uostalom, na taj način je uništio moćni Manchester City. Urugvajac također ima sjajan ubačaj pa je i to element njegove igre koji može biti izrazito koristan kada se nalazi uz aut-liniju. Za podsjetnik, ne treba gledati dalje od asistencije Viníciusu u finalu Lige prvaka protiv Liverpoola.

Kada Valverde ima slobodu kretnje i kada redovito dolazi u zadnju trećinu, rezultat je njegova najefikasnija sezona dosad: osam golova i 12 asistencija čime je već u travnju nadmašio svoj najbolji učinak. Time je veznjak konačno dobio priznanja koja mu pripadaju jer je dokazao da on može biti 'taj'. Koliko god dobro odrađivao uloge desnog beka ili radišnog veznog, pravi je užitak gledati ga u ovakvoj dinamičnoj ulozi. Valverde nije Toni Kroos ili Luka Modrić i nikad neće svojim dodavačkim sposobnostima dirigirati tijek utakmice, ali zato ima druge kvalitete koje ove sezone posebno dolaze do izražaja. Oni su doprinosili mirnoćom i kontrolom, a Valverde okomitošću, intenzitetom i tranzicijom.

Sjajan je u iznošenju lopte, prodoran i ono najupečatljivije; ima vjerojatno najbolji udarac iz daljine na svijetu. Kada se tim kvalitetama da prostora, rezultat je ono što gledamo cijele ove sezone. Jedini razlog zašto to nismo gledali ranije je taj što bi Valverde skrušeno prihvatio bilo koju ulogu koja u tom trenutku treba treneru. Zinédine Zidane, Carlo Ancelotti, Xabi Alonso i sada Arbeloa itekako su ga cijenili i utakmica s Mallorcom bila je savršen primjer koliko je njegova važnost narasla.

Unikat u nogometnom svijetu

Valverde je 'ljepilo' u momčadi krcatoj zvijezdama i netko tko je postao sposoban isporučivati svoje zvjezdane trenutke. Čovjek s 365 utakmica za Real Madrid osvojio je dvije Lige prvaka, tri La Lige, dva Svjetska klupska prvenstva, Kup i još mnogo toga, a uvijek je bio 'čovjek iz sjene'. Ono što sada gledamo je njegova najzrelija verzija.

Izvedbe ove sezone, pogotovo ona protiv Cityja, potvrdile su ga kao svjetsku klasu. Igrači njegova profila često prolaze ispod radara, no trenuci koje je pružio zaista pripadaju u sami vrh i tvore ozbiljan highlight reel, a to je ono što ljudi pamte. Zato više ne vrijedi stara percepcija o njemu kao o zahvalnom radniku koji će pokrpati svaku rupu. Valverde je prerastao tu etiketu. Danas je istodobno motor, osigurač i oružje Reala; igrač koji može raditi za momčad, ali i nositi je kada to zatreba. A takvih je u svjetskom nogometu jako malo.