Engleska se utapa.

Velik dio zemlje bilježi najvlažniji početak godine u više od stotinu godina; kiša ne prestaje padati, oluje bjesne, Temza probija nasipe, milijun i pol posjeda u ruralnim dijelovima u opasnosti je od poplava, a premijer Cameron govori da vlada neće žaliti novca pri sanaciji štete. BBC i Sky News donose ekspertize znanstvenika koji kažu da je već napadalo toliko vode da će mnoga područja, čak i ako padaline danas prestanu, biti u strahu još barem dva mjeseca – a vrlo visok rizik od poplava mogao bi potrajati sve do svibnja.

Isti izvori javljaju o još jednoj borbi protiv utapljanja, ali druge vrste – onoj u Premier ligi. Bitka za opstanak u eliti također će trajati do svibnja, a analize koje donose BBC i Sky pokazuju da je vrlo izgledno kako će biti najžešća u premierligaškoj povijesti.

Uoči večerašnjih utakmica samo osam bodova razdvaja desetoplasirani West Ham United i dvadeseti Fulham. Simbolično, stadion zadnjeplasiranog kluba lige nalazi na samoj obali Temze i ondje već neko vrijeme odzvanja ona Clashova 'London is drowning and I live by the river', ali u opasnosti su i svi između – dakle, više od pola lige.

Koliko je situacija dramatična najbolje oslikava izjava Davida McNallyja, direktora Norwich Cityja, koji je prošli mjesec medijima rekao: 'Ne želimo ni pomisliti na ispadanje, u sportskom smislu to je gore od smrti. Radije bih smrt nego napuštanje Premiershipa, ne postoji ništa važnija od zadržavanja ovog kluba u ligi.'

Zvuči kao strašno pretjerivanje, ali postoje sasvim realni razlozi zašto borba za opstanak ove sezone poprima očajničke razmjere. Stupio je na snagu novi ugovor o prodaji televizijskih prava za Premiership, težak oko 3 milijarde funti. Po njemu će čak i posljednjeplasirani klub lige na kraju sezone primiti preko 63 milijuna – još lani je 'davljenik' QPR za zadnje mjesto dobio 'samo' 39 milijuna.

Međutim, time se još drastičnije povećala (ionako stalno rastuća) razlika u financijama između prve i druge razine ligaške piramide. Proračuni najslabijih premierligaša višestruko su veći od klubova Football League Championshipa, što znači da si klub koji ispadne ne može priuštiti plaće igračima koje je isplaćivao dok je bio među elitom. Stoga se događa da svi njegovi bolji nogometaši žele pošto-poto otići iz kluba – a ako to ne uspiju, u pravilu im ne pada im na pamet pristati na smanjenje ugovora.

Povećana zarada od TV-prava, kao i tzv. 'parachute payment' koji Premier liga isplaćuje onima koji ispadnu baš u svrhu toga da mogu koliko-toliko održati ekipu na okupu, trebali bi financijski pomoći barem na jednu sezonu – ali ako se ne uspiju odmah vratiti u ligu, na snagu stupa ona 'snađi se, druže'...

Ali to još nije cijela priča. Budući da je u Engleskoj Premiership organizacijski neovisan od ostatka ligaškog sustava, The Football League (pod čiju ingerenciju spadaju The Championship, League One i League Two) je uvela – u želji da održi kompetitivnost i smanji prednost onih koji u nju dođu iz višeg ranga – izrazito rigoroznu vlastitu inačicu financijskog fair playa, po kojoj drastično kažnjava klubove ako u to natjecanje prenesu dugove iz Premier lige.

A klubovi u Premier ligi i sa svim tim ogromnim prihodima troše iznad svojih mogućnosti i stvaraju dugove baš iz straha od ispadanja. Devet od 11 ove sezone ugroženih klubova u zadnja je dva prijelazna roka (ljetni i zimski) oborilo vlastite rekorde potrošnje za pojačanja – jedine iznimke su Stoke i Sunderland. Posebno to vrijedi za klubove koji su ove sezone ušli u Premiership – Cardiff, Hull i Crystal Palace uložili su u prosjeku po 30 milijuna funti na dovođenje igrača da bi mogli biti konkurentni, a u tu cifru nisu uračunati sedmeroznamenkasti iznosi godišnih plaća tih pojačanja.

I tako, borba za održavanje na površini se nastavlja, na ovaj ili onaj način. Dok se zemlja bori s vodenim valom, Premier liga se utapa u novcu. Oni koji potonu, utapat će se u dugovima.