Čast da otvore novu setone SuperSport Prve NL, i to večeras u TV prijenosu na MAXSportu 1 od 21 sat pripala je Karlovcu i Jarunu. Dvoboj se igra na stadionu Branko Čavlović-Čavlek u Karlovcu, a za najavu dvoboja nazvali smo trenera Karlovca, legendarnog Igora Pamića, koji i kao igrač, ali i trener ima iskustvo i iz najjačeg ranga hrvatskog nogometa.

No, u Karlovcu se udomaćio, s tim je klubom već nekoliko godina.

Ovo je ujedno i povratak Karlovca u SuperSport Prvu NL. Uspio je Karlovac s osvojenim drugim mjestom u trećem rangu izboriti taj uspjeh. Predstavljanje hrvatskoj javnosti pred TV ekranima. Ne može ljepše?

'Ha, ha.. Ali mi se najprije moramo predstaviti sami sebi. Ulazimo s puno nepoznanica u prvenstvo, promijenili smo 60, 70 posto igrača. Većina koja je došla su jako mladi. Istina, ima igrača iz zvučnih klubova, ali većina njih je iz klubova nižeg ranga. Ili čak koji dolaze iz juniorskih momčadi. I mi smo svjesni da ćemo imati amplitude. Nadam se što manje. Ali imamo takvu snagu, energiju, želju, voljni moment. koji je naglašen, koji je možda u ovom trenutku najpotrebniji NK Karlovcu. I ne opterećujemo se ničime, osim da odigramo dobru utakmicu i da pokušamo napraviti dobar rezultat. I koji bi bio sigurno strahovito bitan za ove mladiće', počeo je 55-godišnji Igor Pamić, poznat i po nadimku 'div iz Žminja', a koji je u Karlovcu radio i u periodu od 2007. do 2011., kada je klub igrao u društvu Dinama, Hajduka, Rijeke, Osijeka...

Spomenuli ste nove igrače, pa vidimo imena poput Dominika Simčića (Rijeka), Niko Đolonga (Hajduk), Luigi Mišević i Zlatan Koščević (Šibenik), Mihael Stipić (Rudeš), Antonio Mionić koji je nekad bio igrač velikog Milana, Krešimir Kovačević, bivši napadač Rudeša... Nisu to imena koja nemaju iskustva i koja nemaju 'težinu'?

Sve je to točno, no neki od njih nisu ni igrali previše, poput Miševića. Na Simčiću se vidi da je pravo pojačanje, da je naviknut na brži ritam, na veću dinamiku, puno brže reagira,a što donosi iskustvo igranja u višem rangu. Imamo i Šimunića, koji je stasao u Dinamu, pa proveo dosta vremena u Croatiji iz Zmijavaca, a sada je kod nas već godinu i pol. Prema tome, nismo mi baš 'za baciti'. Imamo i Parackog, imamo i Đolongu iz Hajduka, ali on je odigrao prošle sezone jako malo. Imamo i tu Šimunića koji je igrao već prije godinu i pol zapravo za Zmijavce.

Vjerujemo da vam u klubu nisu nametnuli neka prevelika očekivanja, odnosno odmah borbu za prvo mjesto?

Sve se zna, imam takav odnos sa upravom. Mi smo sastavili dobru momčad, vrlo jeftinu, i to me veseli. Znači, ti mladići nisu gledali novac. Prije svega su gledali da mogu napredovati, da se mogu u većem rangu iskazati i doći do jedne veće razine. Možda je to naš pokretač. Ustvari, ne možda, nego sigurno jest. Trebat će vremena dečkima, tu nema što. I sve su dobro prihvatili, iako znaju da sam i ja dosta težak za te mlade igrače, jer tražim uvijek maksimum, ne dajem im puno prostora za opuštanje, ali oni su tako prihvatili i to je jako dobro za njih. Niti klub ih nije zatrpao s nekim prevelik ambicijama. Naravno, svi bi mi htjeli biti prvaci, međutim mi smo objektivni, mi smo kao klub zdravi, u tri godine prošli smo dva ranga. Znamo kako se to radi, međutim sada smo svjesni da trebamo samo dobro igrati, a za dobar rezultat ćemo se morati potruditi. I tu definitivno očekujem da se dečki dobro predstave. A što se rezultata tiče, sigurno ćemo biti pametniji nakon deset kola.

Koliko vam je lakše ili teže kad imate sina u ekipi, vjerojatno prema njemu nemate popusta. Naime, i sin Zvonko dio je momčadi Karlovca?

Nemam ja popusta prema nikome, što ću imati popusta? Kad imaš sina prije deset godina ili sada u momčadi, nije isto. Prije deset godina je bio u optimalno formi,a sada je takav kakav je. Međutim, on i Paracki su strahovito bitni za ovu momčad, za ovaj klub. I mi znamo što radimo, oni su tu. Ja sam uvijek rekao, mora doći trenutak da obojica završe na klupi, da budu učitelji tim klincima, da igraju po potrebi. I to će onda biti pravi i moćni Karlovac. Dok oni još uvijek igraju, znači da nismo toliko moćni. No, njihov entuzijazam je na tako visokoj razini. I kad treniraju fenomenalan su primjer. I koliko su bitni u igri, još više su bitni u ovom drugom segmentu.

Sebe nigdje ne gurate u prvi plan, iako imate iskustvo i kao igrač i kao trener iz najjačeg ranga hr-nogometa. Sada ste već dugo u Karlovcu, koji nije mali klub, ali je bio prilično nisko kada ste došli u njega? Otkud vam toliko volje i želje?

Valjda je to tako u životu, odnosno tako mora biti. Neka karma ili ne znam što. Znači, ja sam došao u Karlovac dok je bio u trećoj ligi, spašavati klub, na molbu Šprajcera i tadašnjeg vodstva kluba. A mi smo sljedeće godine ušli u drugu i pa u najviši rang. To je bilo čudo koje je kratko trajalo. Nažalost, da, dobro ste rekli, Karlovac nije mali klub i zapravo je velika sredina, ima potencijala. Međutim, nogometno, pogotovo što se tiče, nakon nastanka hrvatske države Karlovac je, da nije imao tog iskoraka u 2. i 1. ligu, zaista skroman klub. I smo opet napravili iskorak. Ja radim kao i prije 20 godina kad sam počinjao, uživam u radu s tim mladićima, odnosno i sam se osjećam mlađe. Valjda je to ta neka energija koja vuče. I sada smo napravili čak puno veću stvar nego kada je Karlovac prvi puta bio u rangu najboljih. Sada smo u tri godine preskočili dva ranga. Uvjeren sam da radimo perfektno, te to moram držati zubima, rukama i nogama, jer Karlovac ipak po potencijalu, bi trebao taj rang čuvati. Ne trebamo se zaletavati, ljudi u klubu su vrlo inteligentni, pametni, znaju što im je raditi, a nama je sada najbitniji mir.