U prethodnoj polusezoni za Varaždin je u 18 nastupa zabio četiri gola i dodao isto toliko asistencija, ali povratak na Poljud nije krenuo prema planu. U završnici sezone 2024./25. za Hajduk je odigrao 17 utakmica i nije zabio nijedan pogodak, a golgeterski post u prvenstvu protegnuo mu se na čak 18 uzastopnih nastupa.

Velik dio tog razdoblja Šego je provodio na krilu, gdje je često bio udaljen od zone u kojoj je danas najopasniji. Prošle sezone pod Gonzalom Garcíjom počeo se sve češće koristiti kao središnji napadač i transformacija je bila očita jer sezonu je završio s 13 pogodaka, a u aktualnoj je već na deset golova u 14 nastupa u svim natjecanjima.

Pritom nije riječ o napadaču koji živi od samo jednog tipa situacije. Upravo je raznovrsnost završnice jedna od zanimljivijih stvari u njegovoj aktualnoj formi. Šego može zabiti nakon napada na dubinu, završiti akciju iz neposredne blizine, pogoditi nakon povratne lopte, pogoditi glavom, a ove sezone je pokazao da je itekako opasan iz slobodnjaka. Nije klasični 'poacher' koji samo čeka loptu u petercu, nego napadač koji do pogodaka dolazi iz različitih kretnji i različitih zona.

To dobro objašnjava i njegova ovogodišnja statistika. U 14 utakmica zabio je deset pogodaka uz samo 1,57 udaraca po susretu, što znači da gotovo polovicu svojih pokušaja pretvara u gol. Njegova učinkovitost udaraca iznosi čak 45,5 posto, a pritom prosječno ima 2,57 dodira u protivničkom kaznenom prostoru po utakmici. Drugim riječima, ne treba mu velik broj situacija da bi napravio štetu.

Današnji Šego izgleda gotovo kao drugi igrač u odnosu na onoga koji je tek stigao iz Varaždina. Tada se tražio na krilu i dugo nije uspijevao pronaći put do mreže. Danas se puno prirodnije kreće kao napadač, češće ulazi u završnicu i, što je najvažnije, zabija na dovoljno različite načine da ga obrane ne mogu svesti na samo jedan obrazac.

Kada se uzme u obzir koliko dodaje u obrambenom dijelu svojom energijom i zalaganjem, nije iznenađujuće što ga urugvajski trener toliko cijeni.