Šezdeset minuta činilo se kako Dinamo ne postoji na terenu, a tada je plave 'iz pepela' podigao njihov 'razmetni sin' – Alen Halilović… S druge strane, druga je 'desetka' davala Rijeci dimenziju više; bio je to naravno Anas Sharbini!

Prvo poluvrijeme u potpunosti je pripalo Rijeci. Da je samo minutu prije posljednjeg sudačkog zvižduka Močinić bio malo prisebniji u dvoboju jedan na jedan s Ježinom, Rijeka bi vodila s dva pogotka razlike i to ne bi bilo nimalo nezasluženo.

Ono što je posebno moglo veseliti riječke navijače bila je igra Anasa Sharbinija. Kod svakog je dodira s loptom pokazivao 'ono nešto', što ga razdvaja od većine igrača i to ne samo u kontekstu MAXtv Prve lige. Razigran, rastrčan, ali i odgovoran u igri, Sharbini je bio pojedinac koji je napravio kvalitativnu razliku u korist domaćina. U jednoj takvoj akciji, u 12. minuti, Sharbini je poslao Limu 'u potragu za Godotom' prije nego li je Šimunić njegovo ubacivanju odbio iza svog vratara.

Taj je pogodak bio i jedini u prvom poluvremenu, a treba napomenuti da je Andrej Kramarić bio vrlo razigran, čime se odlazak Leona Benka gotovo pa nije niti primjetio.

Početak drugog poluvremena donio je sličnu priču. Dinamo je čak i povećao posjed lopte, ali Rijeka je bila opasnija. Prvo je Moises izvrtio Dinamovu obranu samo za korner, nakon kojeg Ježina brani njegov udarac sa svega nekoliko metara. Odmah u slijedećem napadu, Ademi čini neshatljiv prekršaj u svojih 16, čime riječki nogometaši dobijaju priliku s bijele točke koju ne propušta Kramarić. U tom trenutku činilo se kako je samo pitanje rezultata kojim će Rijeka doći do nova tri boda…

Ali ispostavilo se da je sve bila smo uvertira za ono što slijedi. Igrač u vrlo nježnim, štoviše tijnedžerskim godinama, Alen Halilović, s dvije je minijature pokazao zašto se za njega otimaju najveći europski klubovi. S jednim udarcem izvan šesnaesterca i jednim iz sjajnog okreta u maniru iskusnog centarfora, začas je izjednačio rezultat na 2:2.

Što modri, a što riječki igrači nisu prekršajima ukaljali ovu utakmicu, već je većina bila tu kako bi omogućila Sharbiniju i Haliloviću kako bi pokazali gotovo pa nogometnu poeziju.

Utakmica je završila bez pobjednika, ali nakon ovakvih dvoboja pravi su pobjednici ljudi na tribinama i pred malim ekranima. Utakmicu, svaki u jednom poluvremenu, svojim potezima začinila dva nogometna majstora – Sharbini i Halilović – i ostaje pravi žal da Alena nećemo, kako sada stvari stoje, duže vremena gledati na našim stadionima.