Rezultat od 2:0 možda sugerira rutinsku pobjedu Francuske protiv Maroka u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, ali stvarna razlika na terenu bila je još uvjerljivija.

Aktualni svjetski prvaci potpuno su nadigrali Maroko u svim fazama igre, što najbolje potvrđuje očekivana statistika pogodaka. Francuska je stvorila čak 3.34 xG, dok je Maroko ostao na tek 0.14 xG. Bila je to demonstracija taktičke i individualne superiornosti.

Savršena ravnoteža

Didier Deschamps pronašao je savršenu ravnotežu koju ova reprezentacija nije uvijek imala. Pa možda čak ni one 2018. kada je osvojila naslov svjetsko prvaka. Osnovna struktura u posjedu ostaje 4-3-3, bekovi i krila nalaze se na različitim visinama kako bi širili teren, dok vezni dvojac Adrien Rabiot i Manu Koné diktira izgradnju napada. Kada izgube loptu, Francuzi bez problema prelaze u agresivan presing čovjek na čovjeka, a rade to i nakon ispucavanja golmana, dok se u nižem bloku organiziraju u vrlo kompaktan 4-4-2.

Nadodajmo na to i da imaju najjači ofenzivnu četvorku koja postoji u reprezentativnom nogometu, od čega čak trojica odrađuju ogroman posao i bez lopte. Upravo je ta ravnoteža ono što Francusku čini najkompletnijom reprezentacijom na prvenstvu.

Jedan od tihih junaka utakmice protiv Maroka bio je Manu Koné. Veznjak nije briljirao spektakularnim potezima, ali je kontrolirao utakmicu. Njegova obrambena partija bila je fenomenalna, a pod pritiskom Marokanaca gotovo da nije gubio lopte. Konstantno je pronalazio rješenja u skučenim prostorima i omogućavao Francuskoj da bez problema izlazi iz prve faze izgradnje.

Nestvarno jaka četvorka

Ako je Koné vladao sredinom, onda je Ousmane Dembélé potpuno preuzeo utakmicu u završnoj trećini. Upisao je četiri udarca prema golu i stvorio četiri prilike za suigrače, najviše od svih igrača na susretu. Stalnim promjenama ritma i smjera razbijao je marokansku obranu tijekom cijelog susreta.

Izuzetno impresivno je djelovala povezanost ostatka francuske ofenzivne linije. Désiré Doué briljirao je u situacijama jedan na jedan. Njegova kontrola lopte u malom prostoru omogućavala mu je da lako prolazi čuvare, ali još važnije bilo je njegovo razumijevanje trenutka u kojem treba pustiti loptu prema Kylianu Mbappéu na lijevoj strani.

S druge strane Michael Olise bi okretom prema sredini eliminirao svog čuvara, a zatim precizno tempiranim dodavanjem pronalazio Mbappéa ili Dembéléa između linija. Mbappé teško može poželjeti bolju opskrbu nego što mu pružaju Doué i Olise.

Akcija za drugi gol kao primjer perfekcije

Francuska je upravo kroz te kombinacije doslovno rezala marokansku obranu. Najbolji primjer viđen je kod drugog pogotka.

Kada je Dembélé primio loptu, Mbappé nije samo krenuo u dubinu. Prvo je napravio utrčavanje iza obrane, a zatim inteligentno promijenio smjer prema lijevoj strani.

Time je za sobom odvukao nekoliko marokanskih braniča i otvorio ogroman prostor u sredini. Dembélé je instinktivno prepoznao što se događa, ušao u oslobođeni koridor i uputio udarac koji je riješio pitanje pobjednika. Bio je to izvrstan primjer kako kretanje igrača bez lopte može pomoći suigraču koji vodi loptu, jednako kao i kvalitetan pas.

Mbappéova pak sposobnost da se odvoji od čuvara i pronađe prostor je trenutno možda i neusporediva. Malo je igrača u povijesti koji tako lako stvaraju prostor protiv organiziranih obrana.

Maroko je htio biti i Paragvaj i Norveška, a na kraju nije bio niti jedno

S druge strane, Maroko je odigrao možda svoju najslabiju utakmicu na prvenstvu.

Momčad je pokušavala graditi napade iz zadnje linije, ali čim bi Francuzi agresivnije skočili u presing, gotovo uvijek bi odustajala i slala dugu loptu. Umjesto da pokušaju igrati kroz francuski presing i iskoriste njegovu povremenu neorganiziranost, Marokanci su praktički sami vraćali posjed protivniku.

Za ikakvu šansu protiv Francuske, dva su rješenja. Ili nogomet kakav je igrao Paragvaj, ili pokušati igrati kroz njihov presing i pronaći slabost kroz kombinatoriku. Norveška je protiv Francuske pokazala da je to moguće te je stvorila nekoliko ozbiljnih prilika. Maroko nije uspio napraviti ništa slično.

Maroko je tijekom cijele utakmice ostao zaglavljen između ta dva koncepta. Nije dovoljno razvlačio francusku obranu velikim razmacima među igračima, ali nije ni stvarao dovoljno kratkih kombinacija u uskim prostorima. Pokušavao je raditi pomalo od svega, a takav pristup protiv reprezentacije ovakve kvalitete rijetko donosi rezultat.

Naravno, treba uzeti u obzir i izostanke. S potpuno spremnima Ismaelom Saibarijem utakmica gotovo ne bi izgledala ovako jednostrano, iako bi i dalje Francuska bila ogroma favorit. S njim bi Maroko bio puno opasniji u zadnjoj trećini, a vjerojatno bi imao i više kontrole u sredini terena jer smo vidjeli da se zna i spustiti i povezati linije.

Usprkos porazu, ovo ostaje vrlo uspješno Svjetsko prvenstvo za Maroko. Reprezentacija je ponovno pokazala da pripada svjetskom vrhu, ali prije 2030. kada je jedan od domaćina, mora pronaći dodatna rješenja u napadu, pogotovo klasičnog centarfora.

Favorit protiv svakoga

Francuska, s druge strane, izgleda zastrašujuće. U nokaut fazi praktički nije dopustila ozbiljnu priliku protivnicima. Švedska je stvorila tek nekoliko poluprilika, dok su Paragvaj i Maroko zajedno jedva prešli 0.3 očekivana pogotka.

Kada se takva individualna kvaliteta spoji s jednostavnom, ali savršeno izbalansiranom taktikom, Francuska potvrđuje status najozbiljnijieg kandidata za naslov svjetskog prvaka.