Francuska je na ovom Svjetskom prvenstvu sijala strah i trepet. Mnogi su joj predivđali osvajanje svjetske titule, a onda je u polufinalu nabasala na Španjolsku. Skupina nevjerojatno talentiranih pojedinaca glatko je izgubila od najuigranije reprezentacije na svijetu.
Španjolska je utjelovljenje svih onih postulata o timskom radu i zajedništvu koji pobjeđuju suhu individualnu kvalitetu. Daleko od toga da Španjolska nema briljantne nogometaše, ali element koji tu reprezentaciju čini posebnom je onaj kolektivni.
vezane vijesti
Taj uigrani stroj Luisa De La Fuentea svaki put iznjedri nekog novog 'heroja' koji u tim trenucima izgleda kao najbolji na svojoj poziciji na svijetu. Tako više nitko ne preispituje zašto je Unai Simón prvi golman, a Marc Cucurella izgleda kao 'krađa godine' za 60 milijuna eura, koliko je Real Madrid odvojio za njega. U to društvo upada i Dani Olmo, igrač kojem je klupska sezona bila puna uspona i padova, sada izgleda kao najbolja 'desetka' na svijetu.
Nogometnim entuzijastima u Hrvatskoj nije potrebno puno predstavljati Olma jer su ga već itekako upoznali u njegovim HNL danima. Dapače, svi koji su ga gledali, znali su da ima kvalitetu za svjetski vrh. Kada se taj talent spoji s njegovom skromnom i prijateljskom osobnosti, svima je drago što je Olmo konačno dobio globalno priznanje. Sve te kvalitete koje je pokazivao u Dinamu, sada pokazuje na najvišim razinama, a Svjetsko prvenstvo je posebna priča. Jer kada igrač ostavi traga na Mundijalu, on ulazi u nogometnu besmrtnost.
Umijeće u oba smjera
To je upravo ono što ofenzivac sada radi. Ne samo brojkama, već čistom igrom. Olmo se spušta između linija, skenira prostor prije nego što primi loptu i već prvim dodirom usmjerava napad. On prednost često ne stvara driblingom, nego kutom tijela, prepoznavanjem slobodnog prostora i odlukom donesenom sekundu prije ostalih. Kada se gleda Olma, dojam je kao da mu vrijeme teče sporije nego ostalima na terenu.
Ta brzina razmišljanja vidjela se i u polufinalu. Izbacio je cijelu zadnju liniju Francuza fenomenalnim dodavanjem petom, a poslije je asistirao Pedru Porru sjajno prepoznavši njegov trk. Najimpresivnije je što je u oba slučaja bio okrenut leđima golu. U takvim se detaljima vidi razlika između dobrog igrača i igrača koji razumije igru nekoliko poteza unaprijed. Njegov impresivan učinak od četiri gola i osam asistencija na velikim natjecanjima samo je 'šlag na tortu' njegove kompletne igre.
Lako je zanijeti se Olmovim ofenzivnim arsenalom, ali njegova vrijednost leži i u onim 'prljavim' zadacima. Protiv Francuza trčao je i pritiskao bez prestanka, a u nekoliko navrata stvorio bi se niotkud i oteo posjed. Kakvom razinom intenziteta je igrao, govori podatak o tome da je ušao u 10 duela u svega 78 minuta igrajući kao 'desetka' protiv onakve Francuske. Golovi i asistencije će se svakako pamtiti, ali ti neugledni dijelovi igre jednako su važni.
No, to za španjolsku 'desetku' nije nikakva novost. U finalu Eura 2024. protiv Engleske jedan od ključnih Olmovih poteza nije bio dribling, asistencija ni udarac, nego skok na vlastitoj gol-liniji. Glavom je očistio loptu i spasio Španjolsku u trenutku kada se utakmica lomila. Bio je to savršeno prikladan trenutak: igrač kojeg se pamti po tehnici napravio je potez koji pripada stoperima.
Olmu paše reprezentativno okružje
Nije slučajnost što Olmo sve te trenutke isporučiva baš za Španjolsku. Reprezentativno okružje ipak je kudikamo drukčije nego klupsko. Daleko od toga da Olmo ne igra dobro za Barcelonu, ali ozljede, konkurencija i jednostavno drugačiji kontekst igre uzimaju svoj danak. Reprezentacija je druga stvar. Osim što ima veće ovlasti, suparnici mu više nisu uigrani klubovi koji imaju u tančine razrađen pristup branjenja. Na Mundijalu se ipak neće toliko često vidjeti uigrana struktura pritiska, konstantno markiranje čovjek-na-čovjeka i slično. Olmo blista kada se suparnik povuče, a na njega pada teret kreacije i trenutka inspiracije.
Koliko se Olmo trudio dočekati ovo Svjetsko prvenstvo na idealnoj razini pokazuje i njegova posvećenost. Naime, njegov nutricionist u razgovoru za AS potvrdio je kako je s igračem kreirao poseban plan prehrane s ciljem dostizanja vrhunca baš za vrijeme Mundijala. Rezultati su itekako vidljivi jer je Olmo jedan od fizički najspremnijih ofenzivaca na cijelom turniru. No, da Španjolac nema briljantan mentalitet, to ne bi bilo moguće.
Španjolac je ovo zaslužio
Tu se prirodno vraća i njegova zagrebačka priča. Dinamo u Olmovoj karijeri nije samo zgodna poveznica za hrvatsku publiku, nego važna razvojna etapa. Iz Barcelonine akademije došao je kao veliki talent, ali iz Dinama je otišao kao reprezentativac i igrač koji je već naučio nositi odgovornost. U Hrvatskoj se odmah vidjelo da ima dodir, maštu i završnicu, ali jednako se vidjelo da se prilagodio i na onu manje glamuroznu stranu igre. Znao je igrati utakmice koje nisu lijepe, znao je primati batine, znao je nestati iz kadra pa se pojaviti u trenutku odluke.
Olmo je svoj period 'kaljenja' u Zagrebu maksimalno iskoristio. Prilagodio se, naučio jezik, izbrusio neke nove kvalitete i više ga nitko nije vidio kao stranca. Skromnost i posvećenost koje ga prate višestruko su mu se vratile u karijeri i Olmo zasluženo bere njihove plodove.
Ako Španjolska u finalu ode do kraja, Olmo bi mogao postati prvi nogometaš koji je igrao u hrvatskom prvenstvu i potom osvojio Svjetsko prvenstvo. I to je savršen simbol puta koji je u trenutku kada ga je izabrao izgledao neobično i rizično, a danas izgleda kao najbolja odluka koju je mogao donijeti.
A ako u nedjelju podigne naslov svjetskog prvaka, bit će to i završni dokaz da je igrač kojeg je Hrvatska upoznala puno prije ostatka svijeta doista stigao tamo kamo se za njega oduvijek slutilo da pripada.
