Njegov otac, inače urar, umro je vrlo mlad, pa je majka bila primorana sama podići petero djece. Htjela je da završi školu i tako si osigura bolji život. No upravo u školi njegov talent je uočio nastavnik Anthony Kofi Boakye, koji ga je gurnuo u školsku momčad sastavljenu od 15-godišnjaka, iako je bio tri godine mlađi. Na školskom turniru postigao je odlučujući gol, pa je nedugo nakon toga zaigrao je za lokalnu momčad AA Missiles, a 2007. prešao je u profesionalni klub Liberty, momčad u kojoj su počeli Essien, Muntari i Asamoah Gyan.

Zbog svoje stidljive prirode nije se uspio nametnuti u momčadi prepunoj zvijezda, sve do trenutka kad je isključen vratar Libertya, protivnicima iz Accra Hearts of Oaka dosuđen jedanaesterac, a Rabiu se sam ponudio da zamijeni isključenog vratara. Obranio je sporni jedanaesterac, a Liberty je na kraju pobijedio. No nakon toga krenuo je u neizvjesnu avanturu po europskim klubovima – od Gimnasie i Xereza u Španjolskoj, preko Sampdorie i Udinesea u Italiji, do Eviana u Francuskoj, sve to u dvije i pol godine. I dalje je bio sramežljiv, i samo je želio igrati nogomet.

2009. pozvan je u mladu reprezentaciju Gane, koja je postala prvak svijeta u Egiptu pobjedom nad Brazilom. Dok su neki njegovi suigrači potpisali basnoslovne ugovore, on se vratio u Francusku i nastavio se potucati po manje poznatim momčadima. Tek tri godine kasnije, pozvan je u seniorsku reprezentaciju Gane za afrički Kup nacija, nakon što je veteran Derek Boateng nanizao par lošijih partija. Ukazanu priliku je iskoristio, a potom su stizali i pozivi ozbiljnijih klubova – prvo Olympiakosa, a potom Kubana iz ruskog Krasnodara, u koji je na koncu i prešao, na prvo mjesto stavivši brigu o svojoj obitelji.

Rabiu je u međuvremenu dosta sazrio, no ne očekujte nikakve skandalozne vijesti o noćnim izlascima i slično. Trenutno je fokusiran samo na Svjetsko prvenstvo, i želi ostati dijelom Crnih zvijezda. U Brazilu mnogi neće znati ništa o njemu, no takav je po prirodi.