Barcelonin genijalac u srijedu je svoju nacionalnu selekciju u Stockholmu predvodio u gaženju Švedske i osvajanju neslužbene titule prvaka svijeta, no kako je argentinska izvedba izgledala s tribina i pod snijegom pokrivenim krovom Friends Arene i djeluje li danas, 488 dana prije početka Mundijala, Messijeva Argentina kao legitiman kandidat za titulu prvaka svijeta?

Uvjetovali su Šveđani svojim protivnicima ugovorom nastup Messija u barem jednom poluvremenu, koliko je obećala i njihova ikona Zlatan Ibrahimović strahujući od nezgodnog termina i manjka motivacije za prijateljsku utakmicu na krajnjem sjeveru. Međutim, Alejandru Sabelli taj ugovor nisu morali ni dostavljati na potpis: izbornik Argentine ovaj je dvoboj shvatio kao jednu od rijetkih pravih prilika koje će do početka Svjetskog prvenstva.

Leo Messi je i mozak i kičma ove momčadi. U reprezentativnom dresu on ima i veću slobodu nego li je to slučaj u Barceloni, iako je jako teško izbjeći usporedbe Sabellinog sustava s onim što radi Barca, barem u igri prema naprijed.

Argentinci su formalno postavljeni u sustavu 4-3-3, no u njihovom slučaju fluidnost linija najveća je snaga. Gonzalo Higuain i Sergio Aguero postavljeni su široko, u potpunosti razvlače zadnji red protivnika, koji ionako ima problem s praćenjem Messija u ulozi lažne devetke. Protivnika tjeraju da se postavlja visoko, strpljivo ga izvlače, a onda kažnjavaju koristeći brzinu i ogroman prostor koji se otvara u protivničkoj trećini terena. Razlika između njihove napadačke linije i veznog reda postaje nevidljiva, a sredinu terena pokrivaju u svojevrsnom dijamantu na čijem je vrhu Messi.

Međutim, najjače oružje ove momčadi je kontranapad. Najgore što se može dogoditi protivniku je izgubljena lopta u sredini ili slabo izveden prekid. Kretanje Di Marie prema lijevo te uloga zadnjeg veznog koju vrhunski odrađuje Mascherano, donijela im vjerojatno najbolju transformaciju iz obrane u napad koja danas postoji u reprezentativnom nogometu. Široko postavljen napad otvara prostor, Di Maria na jednoj i Gago na drugoj strani donose prednost brzinom, i Argentinci kontre završavaju situacijama u kojima imaju šest ili sedam igrača, a samim tim i varijanti, pred zadnjim redom protivnika.

Dakle, igra prema naprijed djeluje gotovo pa besprijekorno. U posjedu Messi kontrolira igru, ima loptu najviše u nogama i s Higuainom i Aguerom pored, odnosno Di Mariom, Gagom pa i Zabaletom koji dolaze iz drugog plana uvijek ima pravo rješenje i konstantna je opasnost. Brza transformacija daje dodatnu kvalitetu u kontranapadu, i Argentina je igrom prema naprijed, u ovom trenutku, jedna od najboljih selekcija na svijetu, koja, ako joj se pruži prilika, može pregaziti svakog protivnika.

No nije sve tako crno i bijelo kada su u pitanju Gaučosi. Ova momčad ima i svoje probleme, koji su na naplatu došli i protiv solidne, ali ne vrhunske Švedske. Jasno je da ovako ofenzivna momčad ima problem u svojoj trećini terena, no za Sabellu taj problem ima dvostruku razinu. Sve je dobro dok Mascherano odrađuje posao kao osigurač, no ako ispadne on, raspada se i obrana Argentinaca. Zabaleta igra dosta visoko, pa se najčešće brane sa trojicom, ali stoperi – u ovom slučaju Garay i Fernandez, te Coloccini nakon što je ušao – djeluju panično. Ne događaju se takvi propusti često, prvenstveno zbog činjenice da je Mascherano discipliniran i zbog svoje uloge u Barceloni naviknut na defenzivu, donekle i zbog Campagnarove ofenzivne rezerviranosti na lijevom boku, no ipak sasvim dovoljno da to vrhunske momčadi kazne kada dođe vrijeme. U suštini, njihovo najjače oružje – kontranapad – može im se pretvoriti i u najveći problem.

Priča za sebe su prekidi. Vratar Romero nesiguran je na istrčavanje, a čitavoj momčadi nedostaje snage i pogotovo visine (prosjek 178 cm) da bi se nosili s fizički korpulentnijim protivnikom. Apsolutno svaki korner, slobodan udarac, čak i aut, može biti problem ovoj momčadi – uostalom, indisponirani, na prvi pogled pregaženi Švedi s nezainteresiranim Ibrahimovićem zabili su im dva gola iz prekida.

Alejandro Sabella u ovom trenutku ima sasvim sigurno najboljeg igrača svijeta, vrlo vjerojatno i najbolju ofenzivnu liniju na planetu te kontranapad koji je u stanju slomiti apsolutno svakoga. Bilo koja ekipa koja uđe otvorena garda, u nadtrčavanje i nadigravanje, mogla bi biti pregažena. Noako se ne promijeni nešto u sljedećih godinu i pol, Argentinci će imati problem protiv onih discipliniranih i čvrstih momčadi te teško ostvariti cilj i Lea Messija okruniti svjetskom titulom.