Postoje utakmice u kojima vratar primi četiri pogotka i jedva čeka posljednji sučev zvižduk. A postoje i one gotovo nezamislive večeri u kojima četiri lopte završe iza njegovih leđa, a on svejedno bude jedan od najboljih igrača na terenu. Upravo takvu utakmicu odigrao je Joan García u spektakularnom porazu Barcelone 4:2 protiv PSG-a. Parižani su u jednoj od najljepših nogometnih predstava posljednjih godina pokazali gotovo zastrašujuću napadačku moć, a španjolski vratar bio je čovjek koji ih je spriječio da ostvare još uvjerljiviju pobjedu.
Na Parku prinčeva gledali smo sudar dviju momčadi koje trenutačno pripadaju samom vrhu europskog nogometa. Barcelona Hansija Flicka stigla je u Pariz nakon devet pobjeda u devet prvenstvenih kola, s napadom koji je postizao više od četiri pogotka po utakmici. S druge strane čekao ju je aktualni europski prvak, PSG Luisa Enriquea, momčad koja je još jednom demonstrirala koliko je moćna.
Bio je to nogomet najviše razine. Šest pogodaka, neprestani napadi, spektakularni potezi i nevjerojatna brzina kojom su obje momčadi prelazile iz obrane u napad. Lamine Yamal postigao je prekrasan pogodak iz gotovo nemogućeg kuta, Vitinha je briljirao u sredini terena, a PSG je još jednom pokazao zašto je europski prvak.
Ipak, jedan od najvećih junaka večeri bio je čovjek koji je četiri puta morao vaditi loptu iz vlastite mreže.
vezane vijesti
Deset obrana protiv najboljih u Europi
Katalonski Mundo Deportivo u srijedu je objavio posebnu analizu Garcíjina nastupa, a statistika najbolje govori kakvom je pritisku bio izložen.
PSG je prema Barceloninim vratima uputio čak 22 udarca, od kojih je 15 išlo u okvir. García je upisao deset obrana, jedan udarac blokirao je Pedri, a četiri su završila u mreži.
Već u petoj minuti García je zaustavio pokušaj Dembéléa, a samo dvije minute poslije sjajno reagirao na udarac Désiréa Douéa.
Bio je to tek početak.
U prvom poluvremenu nekoliko je puta spašavao Barcelonu iz gotovo bezizlaznih situacija. Posebno se istaknuo obranama udaraca iz neposredne blizine, uključujući dva pokušaja Ferrana Torresa i jedan Fabiána Ruiza u velikoj prilici Parižana.
Ni nakon odmora nije imao predaha. Odmah na početku nastavka sjajno je zaustavio Achrafa Hakimija, a zatim nastavio održavati Barcelonu u utakmici.
Četiri primljena pogotka ne govore gotovo ništa o njegovoj izvedbi.
Kod Douéova udarca nije mogao mnogo, Lucas Hernández zabio je glavom iz blizine, Vitinha je pogodio snažnim udarcem izvan kaznenog prostora, a Fabián Ruiz u završnici iskoristio još jednu sjajnu parišku akciju.
Mundo Deportivo naglašava da García praktički nije mogao spriječiti nijedan od tih pogodaka, a SofaScore mu je dala impresivnih 8.3.
Flick mu se naklonio, Katalonci ga posebno izdvojili
Garcíjin nastup nije prošao nezapaženo ni kod Hansija Flicka.
'PSG je imao mnogo prilika, a Joan je bio fantastičan', poručio je Barcelonin trener nakon utakmice.
Njegova izjava dovoljno govori o tome koliko je zadovoljan prvim vratarom, unatoč najtežem porazu svoje momčadi ove sezone.
Mundo Deportivo u pojedinačnim je ocjenama Garcíju opisao kao vratara koji je bio izložen neprestanoj paljbi, ali je održavao Barcelonu na životu koliko god je mogao.
U zasebnoj analizi katalonski list ističe da je španjolski vratar protiv PSG-a ponovno pokazao zašto je Barcelona odlučila toliko uložiti u njegovo dovođenje.
Posebno je zanimljivo što García ove sezone nije često morao pokazivati sve svoje kvalitete. Barcelona je toliko dominirala u prvenstvu da je njezin vratar nerijetko bio tek promatrač.
A onda je stigao PSG.
Protiv momčadi Luisa Enriquea morao je pokazati gotovo sve što jedan vrhunski vratar može ponuditi. Reflekse, osjećaj za prostor, hrabrost pri izlascima i sposobnost da se nakon primljenog pogotka odmah usredotoči na sljedeću obranu.
A što to znači za Dominika Livakovića?
Upravo je Garcíjina predstava posebno zanimljiva iz hrvatske perspektive.
Dominik Livaković, neprikosnovena jedinica hrvatske reprezentacije i jedan od najzaslužnijih za broncu Vatrenih na Svjetskom prvenstvu 2022., cijeli je pariški spektakl proveo na Barceloninoj klupi.
Hrvatski vratar u Barcelonu je stigao kao ozbiljna konkurencija, ali od početka je bilo jasno da Joan García ima prednost u Flickovim planovima.
Livaković je već dobio priliku kada je Španjolac bio ozlijeđen. Protiv Seville odigrao je vrlo dobru utakmicu, Barcelona je slavila 3:1, a katalonski mediji pohvalili su njegov nastup.
No Garcíjin povratak značio je i Livakovićev povratak među pričuve.
Nakon pariškog poraza situacija se nije promijenila. Štoviše, unatoč četirima primljenim pogocima, García je dodatno učvrstio dojam da je prvi izbor.
To ne znači da Livaković neće dobivati prilike. Barcelona igra velik broj utakmica, a rotacije, ozljede i trenerove odluke mogu promijeniti okolnosti. Međutim, trenutačno nema naznaka da bi Flick zbog pariškog poraza razmatrao promjenu prvog vratara.
Za hrvatskog reprezentativca to je neobična situacija. Godinama je naviknut braniti najveće utakmice za Vatrene, a sada se mora dokazivati i čekati priliku u jednom od najvećih svjetskih klubova.
I možda upravo u tome leži najveći paradoks pariške večeri.
Barcelona je primila četiri pogotka, njezina je obrana bila izložena neprestanom pritisku, a čovjek koji je stajao među vratnicama iz Pariza je otišao uz pohvale trenera i katalonskih medija.
Za Joana Garcíju bila je to potvrda klase. Za Dominika Livakovića još jedan podsjetnik koliko je zahtjevna borba za mjesto na Barceloninim vratima.
