U susretu 3. kola Europske lige Dinamo je na stadionu Maksimir izgubio od NEC Nijmegena s 2:4 upisavši prvi poraz, dok je nizozemski sastav ubilježio prvu pobjedu u ovom natjecanju.

Gosti su poveli u 25. minuti golom Bischoffa. Dion Drena Beljo je golovima u 33. i 37. minuti okrenuo rezultat, no u posljednjim trenucima prvog dijela NEC je izjednačio preko Linssena. U nastavku susreta za NEC je dva gola zabio Chery (54, 80).

Novi je to europski posrtaj pod trenerskom palicom Marija Kovačevića. Uz poneki bljesak kao protiv Fenerbahčea, u njegovom mandatu, Dinamo u pravilu bilježi prosječne, a za svoje standarde i ispodprosječne rezultate.

Kako i ne bi, kada sam Kovačević uoči svake utakmice podsjeća da se "U Europi svaka greška kažnjava". Slično je bilo i nakon Hapoela u prvom kolu. Dinamo je tada pukom srećom izvukao bod protiv jedne od slabijih momčadi u natjecanju.

Umjesto kritika nakon utakmice, Kovačević je javnost uvjeravao da se radi o dobro izborenom bodu. S obzirom na događanja na terenu, bod je bio premija, ali činjenica da Dinamo protiv Hapoela strahuje za bod je svakako porazna. Dinamo je odavno prerastao razdoblje kada se slavio svaki bod, pitanje je može li Kovačević to ikada prerasti.

Jedna rečenica sve govori

Slično je bilo i nakon NEC-a. Dinamo je doživio debakl pred domaćim navijačima s čak četiri gola u vlastitoj mreži. Nešto, što se Dinamu u europskoj utakmici nije dogodilo četiri godine. Tada je u Ligi prvaka na Maksimiru s 4:0 slavio Milan.

Iako je Milan daleko od slavnih dana, što i sam predsjednik Boban u intervjuima za talijanske medije spominje češće od stanja u Dinamu, vjerujem da će se svi složiti da je to ipak bolja ekipa od NEC-a. Koketirao je Kovačević i prošle sezone s primanjem puno golova, ali ga je na Maksimiru spasio manjak volje Celte i Betisa.

Sve to dovoljno je da svatko shvati da je Dinamo daleko od potrebne razine u Europi. No, Kovačević je jednom rečenicom nakon utakmice pokazao da on to tako i ne shvaća. Iako je pokazao dozu samokritika, još je jednom osjećao potrebu za obratiti se javnosti.

'Oni su s više samopouzdanja ušli u utakmicu. Europa ne prašta. Kod kolega iz Nizozemske nema krize i kada osam utakmica ne pobijediš. Kod nas je kriza čim se jedna utakmica ne pobijedi. Osjeti se to onda i kod igrača', objasnio je Kovačević.

Porazno je što trener Dinama, koji ipak predstavlja nešto u Europi, uspoređuje stanje u klubu sa stanjem u NEC-u. NEC je klub koji je jučer zasluženo slavio, ali po povijesnoj veličini i broju navijača ne predstavlja ni približno sami vrh Nizozemske. Štoviše, bliže su donjem domu.

Naravno da nije isto kada klub kao što je NEC ne pobjeđuje i kada klub kao Dinamo gubi. Vidimo to i u Hrvatskoj na svakodnevnoj bazi. Dinamo i Hajduk su neusporedivo više praćeni čak i od Rijeke, a dodatno neusporedivo s bilo kojim drugim klubom u Hrvatskoj.

Dovoljno je pogledati komentare i natpise u Italiji kada je u pitanju igra Juventusa ili nizozemske medije nakon krize Ajaxa. To se zove medijski linč i pritisak, ovo u Hrvatskoj je kamilica.

A možda je Kovačević u pravu. Možda bi standardi Dinama trebali biti da se svaki bod u Europi slavi i da je sami nastup tamo premija. Onda nema potrebe za natpisima o krizi ni nakon poraza od Osijeka, ni nakon poraza u derbiju. Jer, ako se ne piše da je Dinamo u krizi, onda krize valjda i nema.

Svi vide osim onog koji treba vidjeti

Zvonimir Boban u svom kratkom predsjedničkom mandatu napravio je puno toga dobrog. Nezapamćena rekonstrukcija momčadi isplatit će se samo prodajom Belje, a uz to je vraćena dvostruka kruna.

No, sve dobro što je napravljeno selekcijom momčadi, kvari inzistiranje na ostanku Kovačevića. Svi vide da to jednostavno nije to, a osjete to i igrači. Pitanje je vremena kada će Kovačević biti i službeno bivši, a vremena je sve manje.

Zašto se uporno inzistira na držanju Kovačevića, pravo je pitanje na koje vjerojatno nitko nema odgovor. Puno veća trenerska imena su dobivala otkaz jer je nogomet takav posao. Nekada jednostavno više ne ide, čak i ako je sve posloženo kako treba.

Kovačević je došao do tog trenutka kada treba presjeći. Znakovi da je do toga došlo postoje još od 2. pretkola Lige prvaka i Thuna, ali forma u posljednje vrijeme je kap koja je prelila čašu. Svi vide da je Kovačević bivši, vrijeme je da 'progleda' i predsjednik Dinama.

Do tada ostaje divljenje što momčad s najvećim proračunom osvaja prvenstvo, dok je u Europi argument za lošije rezultate manji proračun. Samo netko treba javiti Dinamu da i Hapoel i NEC imaju manji proračun od njih. Možda bi da su to znali upisali tri boda.