Nakon prvih 45 minuta Splićani su se našli (nezasluženo) u rezultatskom zaostatku, a u nastavku smo susreta vidjeli kako se Gonzalo Garcia i njegov stil nogometa polako, ali sigurno, ukorjenjuje u nogometni DNA Hajdukovih igrača.

Stilom na tragu velikana

Lista trenera koji su posljednjih desetljeća stvarali nove “nogometne algoritme” posebna je iz razloga što su uvelike mijenjali pogled i stil nogometa svih koji ovaj sport prate i vole - igrača, navijača i (ono najbitnije) - kolega trenera. Johan Cruyff, Arrigo Sacchi, Rinus Michels, Jose Mourinho, Jurgen Klopp samo su neka od imena na vrhu piramide revolucionarnih nogometnih ideja koje su i drugi treneri s vremenom primjenjivali (neki više, neki manje) u svom procesu rada.

Posljednji u nizu trenerskih velikana s jedinstvenim pristupom nogometnoj taktici je Pep Guardiola, Katalonac koji je osvojio sve što se moglo, a pritom, voljeli ga ili ne, uspio napraviti da mu ekipe igraju oku ugodan i impresivan nogomet. No, što se zapravo krije iza pozicijskog nogometa i kako je on ukorporiran u nogometne postulate novog Hajdukovog trenera, Urugvajca Gonzala Garcije?

Principi pozicijskog nogometa

Gledajući prve četiri Hajdukove utakmice, a to se ponajviše moglo vidjeti protiv (dosad) najinferiornije ekipe s kojom se Hajduk susreo (Dinamo City), Garcia gura ono što se zove possession-based football. Iako će nogometni fanovi to klasificirati kao suhoparno i dosadno držanje lopte tijekom 90 minuta, više je riječ o kontroli ritma i tempa utakmice, i bitnije, okupiranju prostora i ključnih dijelova terena u trenutku posjeda. U osnovi pozicijskog nogometa (positional play) teren se dijeli na zone, a igrači kroz optimalne rigidn(ij)e pozicije u prvom dijelu terena, tzv. build-up (izgradnja napada od vratara), nastoje stvoriti višak u ključnim dijelovima terena (sredina i napad), dok se ne otvori “savršena” linija napada za završiti akciju.

Ono što takva vrsta nogometa omogućuje, pogotovo momčadima s velikim brojem kvalitetnih i tehnički izvrsnih nogometaša, jest da su u stanju dužim posjedom “natjerati protivnika da lovi sjene” i trči bez lopte dodatno se umarajući u defenzivnoj fazi igre. Također, a možda još i bitnije, kroz pozicijski nogomet s naglašenim posjedom, dokle god imate loptu u drugoj i trećoj trećini terena, protivnik vam ne može brzo nauditi, već je potrebno odigrati savršenu tranziciju na prostoru od 50-70 metara da bi se ugrozio suparnički vratar.

Drugo poluvrijeme Hajduka kao putokaz za budućnost

Gledajući utakmicu Hajduk - Dinamo City mnogi će zaključiti da su Splićani “puno bolje odigrali” drugih 45 minuta. No, seciramo li utakmicu na taktičke detalje koje su pripremila oba trenera, istina je zapravo drugačija. Hajduk je i u prvom poluvremenu kreirao dovoljan broj šansi izglednih za postizanje pogotka, ali je Dinamo (uz dozu sreće) imao i dovoljno energije i snage za bolje odrađivati fazu obrane i pokrivati pukotine u obrambenom bloku koje su uporno tražili domaći veznjaci - Krovinović (manje) i Pajaziti (više). Pritom su gosti, kao i domaćini, težili nadigravanju, otvarali akcije od vratara i kroz posjed i visoki presing nastojali postići pogodak, što im je uspjelo, s(p)retnim neobranjivim udarcem Bregua s 20-ak metara iskosa.

U drugom poluvremenu Splićani su “samo” pojačali taj pritisak, podigli linije za dodatnih 20 metara od svog gola i u posljednjoj trećini bili puno okomitiji u napadanju praznih prostora i igrača u situacijama 1 na 1, što se poklopilo s padom u gostujućoj igri, pogotovo nakon gola Durdova kojem je prethodila upravo Krovinovićeva sjajna akcija u kojoj je prošao par gostujućih igrača prije nego li je upisao vrijednu asistenciju. Filip Krovinović posljednih godina trpio je kritike navijača i struke da igra “preziheraški” nogomet, no riječ je o profinjenom veznjaku koji igra s obje noge, odrađuje fazu obrane i pridonosi kreaciji svoje ekipe. Kada je ta kreacija stavljena u službu momčadi i zna što mu je činiti u trenucima kada su krila široko i izolirana, Krovinović je igrač koji (na razini HNL-a i Europe) može stvarati višak i pridonositi golovima i asistencijama.

Garcia čita igru i pravovremeno radi zamjene

Ono što je zasluga domaćeg trenera za (teško) ostvarenu pobjedu jest pravovremeno obavljanje izmjena (Brajković - Bamba, Kalik - Benrahou, Durdov - Rebić) čime je zapravo u posljednjoj fazi utakmice osigurao svježinu u kreaciji, trci i, naposljetku, realizaciji. Upravo su i te izmjene (sve trojice ofenzivnih veznjaka) jedan od temeljnih principa Garcijinog nogometa. Ne zato jer je riječ o izmjenama kao takvim, već zato što u samoj doktrini pozicijskog nogometa naglasak leži (i) na krilnim i ofenzivnim igračima te njihovoj mogućnosti da svježinom i talentom lome protivnički blok i aktivno sudjeluju u presingu i napadu na izgubljenu loptu. Upravo krila u 4-2-3-1 i 4-3-3 fomacijama najlakše mogu demonstrirati svoj nogometni talent (tehnika, kreacija, rješavanje situacija 1 na 1) jer omogućuju širinu, služe kao “alat” za razbijanje protivničke strukture i prvi su u fazi obrane.

Kvalitetan posjed i svježina u presingu, uz temeljno pokrivanje dubine u fazi obrane, ključni su razlozi zašto je Hajduk dobio prvu utakmicu i ostvario (bitnu) prednost pred uzvratni susret. Sada je bitno dodatno secirati igru Albanaca, predvidjeti sve moguće formacije i taktičke zamke te se adekvatno pripremiti za vrući teren Elbasan Arene. Gonzalo Garcia i ovaj Hajduk pokazali su da imaju dovoljno znanja, talenta i mirnoće za - ostvariti plasman u playoff fazu natjecanja!