Nakon prva četiri kola Dinamo nije primio gol i prvi dojam je bio da je Boban stvorio stroj koji bi se bez problema mogao prošetati ligom. Modri su ostvarili četiri sigurne pobjede i očekivalo se da će u Varaždinu nastaviti taj niz. Međutim momčad Nikole Šafarića ogolila je sve probleme koje ima Dinamo, a njih je dosta. S tim se slaže i legendarni Ilija Lončarević.

'To je nešto što je trener Dinama morao uzeti već nakon prve utakmice ove sezone u Osijeku. Isto se ponavljalo protiv Vukovara, pa i Rijeke, čak i Istre. Dinamo je čak i u prve dvije utakmice bio prilično šupalj i bilo je jedino pitanje koliko će rival biti efikasan. Na njihovu sreću, ni Osijek ni Vukovar ni Rijeka ni Istra to nisu bili. Nitko nije Dinamu zabio gol, a bilo je puno, čak i previše situacija da se to dogodi. Istina, klub je napravio velik pomak u odnosu na ono što je bilo na pripremama, ali nedopustivo je da ti protivnik u prva četiri kola stvori toliko prilika. Bilo je samo pitanje vremena koliko Dinamo može izdržati bez primanja gola s takvom obranom', rekao je Lončarević i nastavio:

'Jedna je to stvar, a ona druga je posebno zabrinjavajuća. I protiv Rijeke, a i sad protiv Varaždina, u drugom poluvremenu Dinamo je nestao s terena. Ako to nije signal da se nešto mora napraviti, onda ne znam što bi se trebalo dogoditi da u klubu netko progleda. Ali to nije od jučer. Godinama sam na to upozoravao i čak sam se zamjerio jednom treneru Dinama kad sam rekao da igraju nedopustivo lošu obranu s obzirom na igrače kakve imaju. Kad sam to rekao, taj se trener naljutio na mene. U prvom poluvremenu Dinamo je izgledao dobro što se tiče pristupa, borbenosti i kombinatorike. Možda se ta dominacija nije pokazala po broju stvorenih šansi, ali jasno je bilo da Modri drže sve u svojim rukama i kontroliraju susret. A onda u nastavku, na sirov pritisak protivnika, Dinamo nestane s terena. Nestala je obrana, nestao je visok pritisak u sredini terena, raspale su se linije i dogodilo se to da iz auta igrač Varaždina dođe u situaciju da ga ne prati nijedan veznjak te da se stoperi nađu u nebranom grožđu, a šut s 18 metara završi u golu. To je jako indikativno. Može biti da momčad ima problema s karakterom, ali više sam dojma da je stvar u neuigranosti i međusobnom nepovjerenju. To je posao trenera koji to što prije mora riješiti jer bi Dinamo mogao imati velikih problema u nastavku sezone.'

Ono što smo također primijetili na uzorku od pet utakmica ove sezone to je da Kovačević u svakoj od njih u točno određenim trenutku vrši, kao po nekoj šabloni, uvijek iste zamjene. Neovisno o rezultatu i o situaciji na terenu.

'Točno, upravo sam to komentirao kad sam gledao utakmicu s društvom. I to postaje prilično indikativno i pomalo zabrinjavajuće. Kulenović umjesto Belje, Hoxha umjesto Vidovića... Volio bih da Kovačević iskoristi pauzu zbog reprezentacije da bi uigrao momčad i u ekipu počeo uvoditi nove igrače, posebice stopere, a sad kad krene Europa, neće imati više vremena za isprobavanje i na silu će se morati onda raditi promjene jer ova momčad neće moći istrpjeti takav ritam. Miksati bi značilo uigrati veći broj igrača i tada bi Kovačević imao rješenja za svaku poziciju.'

Najskuplji igrač u povijesti Dinama, Beljo, izlazi svaku utakmicu da bi ušao Kulenović. Pitali smo Lončarevića da objasni to i da nam kaže što misli – može li Dinamo zaigrati s obojicom.

'Stvarno ne znam zašto je Beljo izašao. Možda Kovačević želi obojicu imati u formi. Sad ima i trećeg napadača, Bakrara, pa ih vjerojatno želi imati svu trojicu na raspolaganju. Ne znam, ali znam da Beljo i Kulenović ne mogu zajedno igrati. Dinamo ne može igrati s dvije špice u klasičnih 4-4-2. Mislim da to ne ide. To nije išlo ni kad je Petković bio, neće ni sad.'

Nakon utakmice s Varaždinom navijači su se prilično okomili na Dejana Ljubičića, igrača koji je ovo ljeto stigao iz Austrije. Lončarević smatra da su takve kritike potpuno bez osnove.

'Ne znam zbog čega su ga ljudi uzeli za zub. Za mene je on jedan od pozitivnijih primjera u svlačionici Dinama. Ako ga krene, zabijat će kao sad Pukštas jer je tip igrača koji stalno napada prostor i dubinu. Osim Stojkovića, koji to radi na trenutke, osim Ljubičića, Dinamo nema nekog drugog igrača koji stalno napada dubinu. Problem s Ljubičićem je pogrešna percepcija ljudi. Vide da je vezni igrač, pod navodnike običan vezni igrač, koji ima dobru tehniku, ali nema možda vrhunska individualna rješenja kao što ih je imao Baturina. Čim nema dribling, za njih je odmah lopata. To su gluposti. U današnjem nogometu takvog bih igrača uvijek imao u ekipi', za kraj će Lončarević.