Španjolski 33-godišnji vozač ima dva naslova F1 prvaka, ali posljednji još iz davne 2006. godine, kada su svi bili uvjereni da bi do kraja karijere mogao čak i ugroziti Schumacherove rekorde. No, unatoč neupitnim vozačkim sposobnostima, sljedećih godina sve je za Fernanda krenulo nizbrdo.

Njegov prvi mandat u McLarenu bio je prekretnica. Dopustio je da ga ego otjera iz ekipe već nakon jedne sezone, iako bi imao odlične izglede boriti se za titule da je pognuo glavu i ostao u momčadi iz Wokinga još neko vrijeme.

Dolazak u Ferrari 2010. godine trebao je biti početak nove šampionske ere Alonsa, no Red Bull te prošle sezone Mercedes bolje su odradili posao, a Fernandovi živci ponovo su popustili. Kako su pisali španjolski mediji prošle jeseni, Alonsov prekid s Ferrarijem nije bio plod dugotrajnog razmišljanja, već narušenih međuljudskih odnosa. Odlazak Stefana Domenicalija i Luce di Montezemola nikad nije oprostio Ferrariju, a s novim ljudima jako je loše surađivao. Navodno je tijekom vikenda u Suzuki bivšeg šefa Marca Mattiaccija nazvao 'kurvinim sinom', a nakon toga su se Talijani okrenuli dovođenju Vettela, a Alonso traženju alternative.

Pronašao ju je u McLaren Hondi, projektu koji zvuči ambiciozno, ali zapravo kaska za konkurencijom. Motor je godinu dana razvoja iza najboljih, a momčad iz Wokinga nije ono što je bila kad ju je Alonso prvi put napustio. Nema sumnje, ove sezone Španjolac će ponovo o naslovu prvaka moći samo sanjati.

Što je najgore za Alonsa, baš kad je otišao Ferrari je konačno proradio. Nakon četiri dana testiranja u Jerezu čak su i rivali iz dominantnog Mercedesa priznali da novi SF15-T izgleda impresivno u pojedinim zavojima, a najbrža vremena Vettela i Raikkonena te dobar osjećaj koji Finac konačno ima u bolidu bude optimizam među navijačima.

Ferrari možda neće uzeti naslov, ali će mu definitivno biti bliži od McLaren Honde. A Alonso će ove godine napuniti 34 godine i tko zna koliko će još čekati da mu netko kreira pobjednički bolid. Priča o Alonsu kao jednom od najvećih vozača svih vremena, uz bok Senne, Schumachera, Prosta i Fangija polako više ne drži vodu, a nije to samo zbog nedostatka sreće, već i zbog temperamenta koji je krivac za njegove najveće pogreške, u sportu koji ne trpi krive izbore...