Odluka o odabiru reprezentacije sigurno nije bila laka Ivanu Rakitiću. Rođen i odrastao u Švicarskoj, dokazavši nogometni talent u Baselu, Rakitić je ipak, uz manji ili veći utjecaj oca, odabrao Hrvatsku te debitirao 8. rujna 2007. protiv Estonije. Samo četiri dana kasnije kontra Andore je postigao i svoj prvijenac u kockastom dresu.

Nešto manje od pet godina kasnije Ivan Rakitić igrat će prijateljsku utakmicu kontra 'svojih' Švicaraca, protiv reprezentacije koja mu očito nije bila suđena. Neće mu biti lako, i sam to priznaje, no emocije je spreman potisnuti. Cilj je odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu i za prozivanje prošlosti, čak i preispitivanje odluka, sad nije vrijeme.

Kako doživljavate utakmicu protiv 'svojih' Švicaraca?
Meni je ovo jedna od najdražih utakmica. To su moji prijatelji, sve ih poznajem, od desete godine sam s njima. To je utakmica koju sam dugo čekao i radujem joj se. Jedva čekam srijedu.

Koliko je Švicarska realno dobra?
Po meni su oni fenomenalni. Imaju jako puno mladih, oni su napravili veliki korak naprijed, puno je igrača otišlo u veće klubove i bit će nam vrlo teško. No mi se moramo svakom protivniku suprotstaviti. Vjerujem da ćemo biti pravi.

Na Švicarsku idete s novim stožerom reprezentacije.
Počinje novi dio. I za mene je to novo. Ja sam igrao samo kod Slavena, ali motiv je velik. Nismo bili na prošlom Svjetskom prvenstvu, sad želimo pod svaku cijenu ići u Brazil. Bilo je dobro, ali promjena je dobrodošla, jer nas čeka još bolje vrijeme.

Kako je u Sevilli?
Treću godinu zaredom nismo u Ligi prvaka, a uprava pred nas redovito postavlja taj cilj. To je za nas motiv da igramo još bolje i jače. Imamo dobru momčad, bit ćemo pravi s novim trenerom. Očekujem dobru sezonu i da budemo u prva četiri.

Pratite li uspjehe hrvatskih klubova u Europi?
Naravno! Više sam pratio Slaven Belupo, jer su Španjolci pisali o tome. Očekivali su da će jednostavno proći, pitali su tko je taj Slaven Belupo, zašto smo izgubili u Hrvatskoj. Pobjeda nad Athleticom iz Bilbaa veliki je plus za hrvatski nogomet. Sve su Hrvate učinili ponosnima, baš kao i dečki iz Hajduka koji su nakon poraza na Poljudu pobijedili usred Milana.