Nakon što je u Londonu pobijedio Mosesa Itaumu i postao prvi hrvatski svjetski prvak u teškoj kategoriji, Hrgović je pred punom O2 Arenom naslov posvetio pokojnom ocu i dvogodišnjoj kćeri.

'Ovu borbu želim posvetiti svom pokojnom ocu. Preminuo je prije četiri godine. Mislim na njega svakoga dana. Bio je moja najveća podrška', rekao je vidno emotivni Hrgović.

Potom je prvi put tako otvoreno progovorio o razdoblju nakon poraza od Daniela Duboisa. Taj ga je meč, priznao je, ostavio poniženim i potpuno iscrpljenim. Ozbiljno je razmišljao o tome da zauvijek skine rukavice.

'Nakon borbe s Danielom Duboisom bio sam toliko ponižen. Bio sam na dnu. Razmišljao sam o završetku karijere, bio sam umoran od boksa', priznao je.

Upravo tada dogodio se trenutak koji mu je promijenio odluku i vratio razlog za još jedan pokušaj.

'U to vrijeme rodila mi se kći. Sada ima dvije godine. Rekao sam sebi da želim pokušati još jednom zbog nje. Želio sam da bude ponosna na mene', ispričao je novi svjetski prvak.

Hrgović se vratio, promijenio tim, prošao najbolje pripreme svoje karijere i prihvatio borbu u kojoj su ga mnogi unaprijed otpisali. Nasuprot njega bio je 21-godišnji Itauma, jedan od najhvaljenijih mladih boksača svijeta. Britanac je bio brži i osvajao runde, ali Hrgović je ostao u borbi, izdržao pritisak i dočekao trenutak u desetoj rundi.

Kada je sve završilo, pojas oko njegova struka imao je značenje mnogo veće od sportskog trofeja.

'Ovu borbu posvećujem svom ocu i svojoj kćeri. Ona sada može ponosno hodati. Njezin otac je svjetski prvak', zaključio je Hrgović.

Bio je to kraj govora nakon kojeg rezultat više nije bio jedina priča večeri. Hrgović je postao prvak svijeta, ali i pokazao koliko je malo nedostajalo da se taj put prekine prije nego što je stigao do cilja.