Pep Guardiola je u nogometnu povijest već upisan, u to nema sumnje. Mnogobrojni trofeji u Barceloni mu to osiguravaju bez obzira što se u tamnim kucima nogometne kulturne sfere mogu naći i suprotna mišljena. Razlozi odlaska iz Barce nikada nisu do kraja razjašnjeni i ne vjerujem da su rezultat nekog zamora ili gubitka motivacije, pogotovo kada se pogleda Pepov posao u Bayernu i koliko je on zapravo predan nogometu. Guardiola je nakon godine provedene u New Yorku, koji je izabrao upravo kako bi se maknuo od pritiska javnosti, te kako bi se u miru posvetio dodatnom nogometnom obrazovanju, odlučio preuzeti trenersku poziciju u Bayernu.

To je u tom trenutku bio logičan izbor. Veliku ulogu u tome je svakako odigrao Adidas, a Bayern je bio u procesu preuzimanja uloge vodećeg europskog kluba od Barcelone koja je te sezone doživljavala drastičan pad, koji će kulminirati ispadanjem od Bayerna uz donedavno nezamislivu gol razliku od 0-7. Ugovor na tri godine također je imao smisla, Bayern je bio momčad kojem su glavni igrači bili na vrhuncu, te bi u te sljedeće tri godine trebali pružiti svoj maksimum.

Guardiola je dobio priliku pokazati kako od najbolje momčadi može napraviti još bolju, te još pokojim trofejem sebi dodatno dignuti vrijednost za neki budući posao nakon toga, a koji bi trebao zapravo biti pravi izazov. Također iz perspektive Bayerna, Pep nije doveden kako bi napravio rekonstrukciju momčadi, jer za to bi im bilo puno bolje pričekati još koju godinu, dok trenutni kadar da svoj maksimum. Naravno, glavni cilj je trebao biti osvajanje lige prvaka unutar te 3 godine.

Već nakon prve godine, gdje taj cilj nije ostvaren, mogle su se čuti negativne kritike na Pepov račun, većinom kako je od momčadi koja je osvojila sve, stvorio sterilnu kopiju Barcelone. Nakon druge sezone kritike su postale još žešće, iako se tu mora uzeti u obzir i to da je Bayern u drugom dijelu sezone ostao bez pola prve momčadi zbog ozljeda. Da je Bayern osvojio ligu prvaka u jednoj od tih sezona, Guardiola bi ostatak mandata proveo pokazujući svijetu je li najveći nogometni genijalac na planeti, ili samo najbolji trener. Kako se to nije desilo, jedino što je Pepu preostalo je izvući maksimum iz ove momčadi i pokušati ostvariti taj cilj u sezoni za koju nitko nije sumnjao da će mu biti posljednja u Bayernu. Ovakav pristup je čak i pasao nekim igračima, kojima bi to ionako bila posljednja šansa za osvojiti neki veći trofej.

No danas se Pepov ostanak u Bayernu ne čini toliko nemoguć, a to je direktna posljedica nekoliko stvari koje su se desile. Prva od njih bili su susreti protiv Barce u polufinalu lige prvaka. Do tih susreta Pep je bio uvjeren kako mu za njegovu ideju igre ne treba Lionel Messi. Ovaj ga je na najgori mogući način razuvjerio, a ono što je ostatak svijeta vidio je jasna poruka Lea Pepu: 'One trofeje sam ja osvojio, a ne ti!', iako naravno, Messi to nikada nije izjavio niti izravno niti neizravno. Pep je tek nakon 3 godine shvatio da tek mora smisliti sustav igre koji neće zahtijevati najboljeg igrača u povijesti kako bi uopće mogao funkcionirati. Druga ključna stvar koja se desila je da su Robben i Ribbery nastavili vući svoje ozljede, dok su se Thiago i Alaba oporavili. Ovo je ključno iz jednog ne tako očitog razloga. Naime Robben i Ribery su igrači na zalasku karijere, dok su Thiago i Alaba u vrtoglavom usponu. Kada se tome još doda i da je momčad napustio Schweinsteiger, a Costa se pokazao kao vjerojatno najbolja kupovina sezone, Pep se našao u zanimljivoj situaciji gdje najednom pred sobom od relativno stare momčadi ima relativno mladu. S druge strane, Muller i Lewandowski su ravnopravno podijelili između sebe dvije trećine Bayernovih golova, što ukazuje da je Pep pronašao sistem koji ne zahtijeva Messija, a Bayernova igra se ove sezone čini sve, samo ne sterilna. Štoviše, gledajući dosadašnji dio sezone, čovjek lako zaboravi da ovoj momčadi fale Robben i Ribery, donedavno uvjerljivo najbolji igrači. Sve to skupa, svim zainteresiranim stranama čini mogućnost nastavka suradnje Pepa i Bayerna daleko izglednijim i smislenijim.

Iz perspektive Bayerna logično je da inzistiraju na dvogodišnjem ugovoru. S obzirom kako je sezona praktički tek počela, ovo bi Pepu dalo nove 3 godine kako bi ostvario zadane ciljeve, prije svega osvajanje lige prvaka. Također im daje neku sigurnost da će Guardiola biti potpuno posvećen svom poslu, a za što bi definitivno postojala sumnja u slučaju produženja od samo jedne godine. Bayernu se također s trenutnim kadrom više isplati tražiti odmah novog trenera, nego za godinu dana, kako bi mogao momčad u sljedećih dvije tri godine dovesti na optimalnu razinu, kada će i većina igrača biti na vrhuncu. Dakle iz njihove perspektive jasan je ultimatum dvije sezone ili ništa.

Pepova perspektiva je s druge strane dosta nejasna, prvenstveno jer ne znamo koje realne opcije ima, iako nije teško pretpostaviti da su u ovom trenu, za njega sve opcije realne, drugim riječima, svaki klub ga trenutno želi, pitanje je samo koga će on odabrati. Od svih klubova posebno treba ipak izdvojiti Manchester City. Klub u kojem su njegovi suradnici iz Barcelone, Soriano i Begiristain, kojima je i zadatak dovesti ga pod svaku cijenu, te klub koji mu u ovom trenutku vjerojatno može ponuditi najbolje uvjete rada, osim samog iznosa plaće. Ono što je problem sa Cityjem je što bi oni vjerojatno htjeli Guardiolu na duže vrijeme, vjerojatno ga učiniti dugoročnim dijelom klupskog kadra, ne samo privremenim. U ovom trenu nije sasvim jasno želi li to i sam Pep ili definitivno misli bazirati karijeru na jasno zacrtanim planovima od 2-4 godine. Ako pretpostavimo da bi Pep stvarno želio preuzeti City na jedno duže vrijeme, onda vjerojatno još nije idealan trenutak za to, iako ne znači da je nužno loš. Pravi trenutka bi bio za jedno 5 godina, nakon što se cijela Cityjeva cijela klupska organizacija uhoda i ulovi moment. Ako je to Pepov plan onda čak ima smisla na 2-3 godine prvo otići u United ili Chelsea, gdje bi se prije svega naviknuo i upoznao sa engleskim nogometom, iako, uslučaju Uniteda, s obzirom da se radi o gradskom rivalu, možda to i ne bi bio najpametniji potez. Eventualan kratkoročni posao u Cityju se trenutno čini još manje smislenim potezom, s obzirom da je potrebna rekonstrukcija dijela momčadi, tako da bi za 2-3 godine, taman kada Sterling i de Bruyne malo stasaju moglo biti puno bolje vrijeme za takav projekt.

Sve u svemu, čini se kako zapravo produljenje ugovora za još dvije sezone u Bayernu izgleda kao dosta razumna opcija. Pep pred sobom ima relativno mladu momčad, a opet momčad koja je upoznata s njegovim idejama i koja može jako puno napraviti u te dvije godine. S druge strane, to bi Pepu također dalo puno bolji uvid u stanje nekih klubova, prije svega Uniteda, koji trenutno možda djeluje kao zanimljiv projekt ali otići u klub koji je sve samo ne stabilan (u strukovnom, ne financijskom smislu) može ispast dosta loš potez u karijeri. Manchester City se s druge strane čini kao neminovno Pepovo odredište, pitanje je jedino kada. Trenutno se kao najbolja opcija čini produljenje za 2 sezone u Bayernu, nakon čega slijedi projekt City i izgradnja nogometne dinastije koja bi trebala Pepa svrstati na tron najboljih trenera u povijesti. Zapravo dosta je izvjesno da će na taj tron i zasjesti, pitanje je samo koje boje ce biti njegov plašt.

Na našem portalu Tribina.hr - interaktivnom web communityju – sudjelujte u raspravi. Više informacija OVDJE.