Postoje pobjede koje donose tri boda, postoje one koje vraćaju samopouzdanje, a postoje i utakmice nakon kojih se o nekoj momčadi počinje razmišljati drukčije. Hajdukova pobjeda 2:1 protiv slavnog Ajaxa na Poljudu pripada upravo ovoj posljednjoj kategoriji.
Splićani su protiv četverostrukog prvaka Europe odigrali možda i najbolju utakmicu posljednjih godina, pokazali hrabrost, agresivnost i nogometnu kvalitetu kakvu njihovi navijači dugo nisu vidjeli. A u središtu svega bio je jedan 22-godišnjak koji je u četvrtak navečer odigrao utakmicu života.
vezane vijesti
Marin Šotiček.
Hajduk je od prve minute pokazao da Ajaxov ugled neće biti razlog za povlačenje. Bijeli su visoko pritiskali nizozemsku momčad, osvajali lopte, napadali prostor i gotovo joj nisu dopuštali da uspostavi ritam. Bio je to Hajduk kakav se na Poljudu dugo priželjkivao - rastrčan, organiziran, hrabar i, što je možda najvažnije, svjestan vlastite kvalitete.
U takvoj utakmici bilo je mnogo raspoloženih igrača. Bamba je ponovno pokazao koliko može biti opasan kada igra s dovoljno samopouzdanja, obrana je djelovala čvrsto, a cijela momčad bila je spremna na ogroman fizički napor. No jedan je igrač svojom izvedbom ipak zaslužio posebno mjesto.
Akcija koja je objasnila cijelu utakmicu
U 37. minuti dogodio se trenutak koji će Hajdukovi navijači još dugo prepričavati. Šotiček je na sredini terena agresivno napao iskusnog Davyja Klaassena, oduzeo mu loptu i zatim ga efektnim okretom potpuno izbacio iz igre. U nekoliko koraka otvorio je prostor, povukao protunapad tri na dva i u savršenom trenutku proigrao Bambu.
Hajdukov napadač ušao je s desne strane u kazneni prostor i preciznim prizemnim udarcem pogodio mrežu Ajaxa.
Bio je to gol koji je imao sve ono što je Hajduk te večeri pokazivao - agresiju u osvajanju lopte, brzinu razmišljanja, hrabrost u tranziciji i preciznost u završnici.
Posebno je fascinantan bio način na koji je Šotiček prepoznao trenutak. Nije panično krenuo prema golu, nije komplicirao niti pokušao sam završiti akciju. U punoj brzini donio je najbolju moguću odluku i suigraču otvorio priliku koju je ovaj iskoristio.
Takve stvari razlikuju talentiranog igrača od nogometaša koji razumije igru.
A Šotiček se nije zaustavio na tome. U nastavku je i sam zabio za Hajduk, potvrdivši da je ovo njegova večer.
Gol i asistencija samo su dio priče
Ipak, kada bismo Šotičekovu izvedbu sveli na pogodak i asistenciju, napravili bismo mu nepravdu.
Bio je posvuda. U presingu, u sredini terena, na bokovima, u otvaranju prostora i u završnici. Kada bi Ajax pokušao mirno iznijeti loptu, Šotiček je bio među prvima koji su ga napadali. Kada bi Hajduk osvojio posjed, ponovno je bio ondje, spreman pokrenuti akciju i povući momčad prema naprijed.
Nije se skrivao, nije birao lakše rješenje i nije pokazivao strah od suparnika koji iza sebe ima četiri naslova prvaka Europe.
U njegovoj igri bilo je nečega što se ne može svesti na statistiku. Osjećaja za trenutak, natjecateljske drskosti i one prirodne nogometne inteligencije zbog koje se čini da igrač uvijek zna gdje će lopta završiti sekundu prije ostalih.
Naravno, ovakva utakmica nije nastala ni iz čega. Šotiček je u Hajduk stigao ovoga ljeta, a od prvih nastupa počeo je pokazivati koliko može donijeti momčadi. Iz utakmice u utakmicu rastao je njegov utjecaj na igru, a susret protiv Ajaxa bio je dosad najuvjerljivija potvrda njegova talenta.
Ima samo 22 godine. To je možda najvažniji podatak cijele priče.
Hajduk je možda dobio mnogo više od tri boda
Hrvatski nogomet već je vidio mnogo igrača koji su nakon jedne velike utakmice proglašavani budućim zvijezdama. Neki su opravdali očekivanja, mnogi nisu. Zato Šotičeka ne treba već danas proglašavati novim velikim imenom europskog nogometa.
Ali ono što je pokazao protiv Ajaxa daje ozbiljne razloge za optimizam. Nije riječ samo o talentu nego i o načinu na koji ga koristi, spremnosti da radi za momčad i hrabrosti da preuzme odgovornost kada je najteže.
Takvi igrači ne pojavljuju se svaki dan.
Hajduk je klub čije su najveće nogometne priče odavno postale dio splitske povijesti i mitologije. Jednu od njih Miljenko Smoje ovjekovječio je u kultnom 'Velom mistu', kroz lik Rica, mladog Hajdukova nogometaša inspiriranog Nikolom Gazdićem Janjčićem, jednim od prvih velikih igrača Bijelih. Bio je to simbol nekog davnog, romantičnog Hajduka, vremena u kojem se nogomet igrao srcem, a njegovi junaci postajali dio identiteta čitavog grada.
Naravno, bilo bi nepravedno nakon jedne velike utakmice Šotičeku na leđa staviti teret takvih usporedbi. Ima tek 22 godine, pred njim je još mnogo dokazivanja i nitko ne može znati koliko će daleko stići. Ali protiv Ajaxa pokazao je ono zbog čega nogomet toliko volimo - talent, hrabrost, drskost i spremnost da za momčad ostavi sve što ima.
Hajduk je te večeri dobio veliku europsku pobjedu. A možda i nešto što će trajati mnogo dulje od nje.
Možda je Split dobio svog novog Rica.
Naravno, Šotiček je tek na početku svojeg puta. Pred njim su godine dokazivanja, utakmice u kojima neće sve ići ovako lako i izazovi koji će pokazati koliko daleko može stići.
Ali neke večeri ipak zaslužuju da se na trenutak prepustimo nogometu i onome zbog čega ga toliko volimo.
Hajduk je protiv Ajaxa dobio veliku europsku utakmicu. Dobio je potvrdu da može igrati hrabro i kvalitetno protiv ozbiljnog suparnika. Dobio je i momčad u koju njegovi navijači ponovno mogu vjerovati.
A možda je dobio i nešto što će trajati mnogo dulje od jedne pobjede.
Možda je Split dobio svog novog Rica.
