Nakon dva uzastopna ispadanja u grupnoj fazi, od Njemačke se očekuje da se ovog puta ne osramoti. Pomoći će što je tu Curacao, momčad koja nikad nije igrala Svjetsko prvenstvo, no Ekvador i Obala Bjelokosti imaju svoje planove te se nadaju dobrom rezultatu.

Njemačka

Njemačka je neko vrijeme bila najkonstantnija nogometna sila na svijetu. Osim što su osvojili naslov prvaka četiri puta, 1954., 1974., 1990. i 2014., od 1962. do 2014. su imali takav niz da su na svakom od tih prvenstava došli minimalno do četvrtfinala. A onda su se dogodila prvenstva u Rusiji i Kataru gdje Njemačka nije prošla skupinu. Bila je to apsolutna sramota.

Na ovo prvenstvo su se kvalificirali uz manje poteškoće. Završili su u grupi ispred Slovačke, Sjeverne Irske i Luksemburga, no u prvom kolu ih je Slovačka pobijedila 2:0 što je bio popriličan šok. Njemačka je odgovorila na to s pet pobjeda, no ulazak u kvalifikacijski ciklus nije bio ugodan.

Julian Nagelsmann ih vodi još od 2023., nakon što je napustio klupu Bayerna. Vođenje reprezentacije značajno je promijenilo javnu percepciju o njemu. Tijekom rada u klupskom nogometu često je bio doživljavan kao distanciran, hladan i sklon ispadima frustracije, no ono što radi na klupi Njemačke ga je učinilo popularni. Njegove suze nakon ispadanja od Španjolske u četvrtfinalu Eura su u potpunosti kupile navijače koji mu sada vjeruju bez pogovora.

Njemačka svoju igru temelji na proaktivnom posjedu lopte, uz brza vertikalna napredovanja i intenzivno stvaranje prostora u međulinijama, ponajprije kroz djelovanje dvojice ofenzivnih veznjaka, Jamala Musiale i Floriana Wirtza. Cilj je što brže probiti protivničku strukturu i dovesti igrače u situacije u kojima mogu odlučivati utakmice.

Defenzivna organizacija u velikoj se mjeri oslanja na snažan protupresing, koji služi kao prvi i najvažniji obrambeni mehanizam nakon gubitka lopte. Stoperi agresivno izlaze prema protivniku, bočni braniči sužavaju teren kako bi smanjili prostor za igru, dok vratar djeluje visoko iza obrambene linije.

Njihovi bočni braniči, najvjerojatnije Joshua Kimmich i David Raum, vole ulaziti prema sredini terena i djelovati iz centralnijih pozicija umjesto da ostaju uz aut-liniju. Na taj način sudjeluju u izgradnji napada, stvaraju dodatne opcije za dodavanje i pomažu momčadi u ostvarivanju brojčane nadmoći u ključnim zonama terena.

Takvim kretanjima Njemačka često stvara različite taktičke nesrazmjere i situacije u kojima protivnik mora donositi teške odluke oko preuzimanja igrača i zatvaranja prostora, što otvara dodatne mogućnosti za progresiju lopte i stvaranje prilika.

Riječ je o ambicioznom i napadački orijentiranom modelu igre koji može izgledati dominantno kada funkcionira kako treba, ali zahtijeva gotovo savršenu sinkronizaciju svih linija. Svaki poremećaj u presingu, pozicioniranju ili povratku u obranu može dovesti do ozbiljnih strukturnih problema i ostaviti momčad izloženom opasnim situacijama, pogotovo tranzicijama. A baš tu mogu biti jaki i Ekvador i Obala Bjelokosti.

Očekivanih 11:

Curaçao

Curaçao će ove godine po prvi puta u svojoj povijesti nastupati na Svjetskom prvenstvu. Ujedno će postati i po veličini teritorija, i po broju stanovnika, najmanja država koja je ikad igrala na prvenstvu.

Kvalificirali su se izravno na prvenstvo kao najbolja ekipa unutar grupe B u CONCACAF kvalifikacijama. S 12 bodova u šest utakmica, pri čemu nisu izgubili niti jednu, završili su ispred Jamajke, Trinidada i Tobaga te Bermude.

Njihov izbornik je Dick Advocaat. S 78 godina na leđima, nizozemski stručnjak dobio je vjerojatno posljednju priliku voditi jednu reprezentaciju na najvećoj nogometnoj pozornici svijeta. Pred njim će biti treće Svjetsko prvenstvo u ulozi izbornika. Prvi put vodio je Nizozemsku 1994., nakon toga Južnu Koreju 2006., i sada Curaçao.

Curaçao igra u vrlo zbijenom srednjem do niskom obrambenom bloku, osmišljenom kako bi zatvorio središnje koridore za dodavanja i maksimalno smanjio rizik u obrani. Momčad se dosta oslanja na širinu koju donose krilni igrači, rana ubačivanja u kazneni prostor te fizički snažnog centralnog napadača koji zadržava stopere i otvara prostor za dolaske igrača iz drugog plana i povratne lopte.

Pod Advocaatom je vidljiv zaokret prema sustavu 4-2-3-1, s ciljem da momčad zadrži loptu u dužim periodima i razvije kontroliraniji posjed. Ideja je izgraditi strukturiraniju igru kroz dodavanja i pozicijsko kretanje, umjesto oslanjanja isključivo na izravne napade.

Međutim, prijateljske utakmice otkrile su ozbiljne probleme. Momčad je pokazala značajne slabosti u obrambenim tranzicijama nakon izgubljene lopte, a problemi su bili vidljivi i kod branjenja prekida te čuvanja igrača u kaznenom prostoru. Drugim riječima, Curaçao pokušava uvesti sofisticiraniji i tehnički zahtjevniji model igre, ali pritom još nije riješio osnovne obrambene nedostatke.

Brojni njihovi igrači igraju po Europi, a Jurgen Locadia, Tahit Chong, Leandro Bacuna su osjetili i Premier ligu. Zbog toga ne možemo reći da se radi o teškoj egzotici ili amaterima, već je tu čak i iznenađujuć broj igrača koji igra ozbiljan nogomet. Međutim, isti ti igrači jako teško prenose formu iz kluba u ovu reprezentaciju, te često to izgleda kao da im svaki tren prijeti raspad. Vjerojatno najbolji primjer je utakmica protiv Škotske u kojoj su poveli 1:0, dobili crveni, i onda izgubili 4:1. Prijetiti će, možda i zabiti nekome, ali teško je očekivati da će u ijednoj utakmici održati mrežu netaknutom.

Očekivanih 11:

Obala Bjelokosti

Obala Bjelokosti je od 2006. do 2014. bila redoviti dio Svjetskih prvenstava. Svaki put su ispali u grupi, no svaki put su upisali jednu pobjedu te su bili itekako neugodna momčad. Uslijedio je period u kojem se nisu uspjevali kvalificirati, a sada se nakon te pauze vraćaju na najveću nogometnu pozornicu.

Kvalifikacije su odradili izuzetno impresivno. U svojoj grupi su protiv Gabona, Gambije, Kenije, Burundija i Sejšela upisali osam pobjeda i dva remija, te su zabili 25 golova, a nisu primili niti jedan. Imali su najbolji napad i najbolju obranu čitavih afričkih kvalifikacija.

Izbornik im je Emerse Faé, a način na koji je to postao je senzacionalan. Kao domaćin Afričkog kupa nacija 2023., Obala Bjelokosti je umalo ispala u grupnoj fazi. Usred turnira je promoviran s pozicije izbornika u23 momčadi i priredio jednu od najvećih priča u povijesti natjecanja. Obala Bjelokosti je osvojila te godine Afrički kup nacija pobjedom protiv Nigerije 2:1, iako je na početku turnira izgubila 4:0 od Ekvatorijalne Gvineje te je kroz grupu prošla zahvaljujući rezultatima ostalih ekipa. Faé je postao nacionalni heroj.

Igraju u sustavu 4-3-3 s visokim presingom, pri čemu se napadačka igra oslanja na situacije jedan-na-jedan na bokovima, preklapanja bočnih braniča te velik broj povratnih lopti i ubačaja u kazneni prostor. Veliku važnost imaju i uvježbani prekidi, koji predstavljaju pouzdano oružje za stvaranje opasnosti pred protivničkim vratima.

Ne čudi da su toliko fokusirani na izolaciju na krilima kada u svojoj momčadi imaju nekoliko fenomenalnih driblera, a među njima i onog trenutno najboljeg na svijetu, Yana Diomandea iz RB Leipziga koji će vrlo vjerojatno ovog ljeta za ogroman novac preći u neki drugi klub.

Strukturu momčadi čini i kompaktna osovina kroz sredinu terena, agresivan protupresing odmah nakon izgubljene lopte te stoperi koji hrabro izlaze iz linije kako bi prekinuli protivničke napade u začetku. Obala Bjelokosti je ambiciozna i fizički moćna momčad koja želi dominirati igrom i koja će ući u nadigravanje s bilo kojim protivnikom. Pomaže i to što su jako solidni na pozicijama stopera koje igraju Evan Ndicka, Odilon Kossounou i Ousmane Diomande te što imaju ozbiljne radilice u sredini u obliku Ibrahima Sangarea i Francka Kessieja.

Naravno, takva riskantna igra nosi i probleme pa je Obala Bjelokosti ranjiva na kontranapade jednako kao što su i drugi ranjivi protiv njih. Također, imaju određenih problema u postavljanju pa protivnici mogu naći prostora iza leđa zadnje linije bez da uđu u zaleđe. Povremeno se javljaju i problemi u obrani prekida zbog manjka koncentracije.

Obala Bjelokosti će se nadati prolazu jer jednostavno imaju itekako dovoljno oružja u napadu za zabiti gol, međutim pitanje je mogu li u međusobnom ogledu zabiti više od Njemačke i Ekvadora. Raspucavanje s njima će biti zajamčeno zbog čega ih definitivno vrijedi pratiti.

Očekivanih 11:

Ekvador

Ekvador po peti put u svojoj povijesti dolazi na Svjetsko prvenstvo. Na svoje prvo su se kvalificirali 2002. kada su ispali iz skupine kao posljednji, no u zadnjem kolu su slavili protiv Hrvatske i tako joj onemogućili prolazak dalje. 2014. i 2022. su također ispali iz skupine, dok su 2006. došli do osmine finala gdje ih je izbacila Engleska.

Na ovo prvenstvo su se kvalificirali kao druga najbolja momčad južnoameričkih kvalifikacija. S 29 bodova završili su ispred Kolumbije, Urugvaja, Brazila i Paragvaja, dok je više bodova od njih na prvom mjestu imala Argentina. Primili su samo pet golova čime su bili uvjerljivo najbolja obrana kvalifikacija.

Sebastian Beccacece je njihov izbornik te se radi o dosta specifičnom čovjeku. Beccacece nikada nije igrao profesionalni nogomet. Trenersku karijeru započeo je radeći s mlađim uzrastima, a ključni trenutak dogodio se 2002. godine kada je upoznao svog sunarodnjaka Jorge Sampaoli. Kasnije je postao njegov najbliži suradnik i pomoćni trener. Kada se odvojio od Sampaolija, nije imao prevelikog uspjeha u klubovima koje je vodio, zbog čega je njegovo imenovanje na poziciju izbornika Ekvadora bilo veliko iznenađenje.

Uspjeh Ekvadora izgrađen je prije svega na čvrstoj obrani i disciplini i natjecateljskoj čvrstini. Ne čudi da Beccacece igra tako jer je kvaliteta njegova kadra izrazito koncentrirana u obrambenom dijelu momčadi. Willian Pacho i Piero Hincapié spadaju među najbolje braniče Južne Amerike, Joel Ordóñez i Félix Torres su također vrlo solidni igrači, a ispred njih je u veznoj liniji Moisés Caicedo koji pokriva praktički čitavi teren. Ekvador ima obrambenu strukturu koju je izuzetno teško probiti. Kada se brane, Ekvadorci biraju trenutke za izlazak na protivnika umjesto da konstantno vrše pritisak. Cilj im je kontrolirati prostor, usmjeriti protivnika prema manje opasnim zonama i natjerati ga na pogreške.

U fazi napada većina akcija razvija se preko bokova. Bočni braniči imaju važnu ulogu u kreiranju prilika kroz rana ubačivanja i prodore uz aut-liniju. Za razliku od momčadi koje žele dominirati dugim nizovima dodavanja, Ekvador preferira izravniji pristup. Brze tranzicije nakon osvajanja lopte, osvajanje drugih lopti te maksimalno iskorištavanje prekida.

Problem koji Ekvador ima je zabijanje golova. U jednom trenutku kvalifikacija Ekvador je nanizao čak četiri uzastopna remija bez pogodaka. Čak su Bolivija i Venezuela, momčadi koje su bile u donjem domu kvalifikacija, zabijale više.

To ne znači da nemaju talenta jer Gonzalo Plata može donijeti nepredvidivost i brzinu u završnoj trećini, a Kendry Páez je jedan od najvećih talenata svoje generacije. Ipak, unatoč individualnoj kvaliteti, Ekvadoru fali netko tko će zabijati golove jer s 36 godina Enner Valencia to više ne može raditi toliko dobro.

Među analitičarima vlada konsenzus da Ekvador zbog kombinacije njihove obrane i klimatskih uvjeta u državama domaćinima može biti najveće iznenađenje turnira. Neki im tako predviđaju i potencijalno četvrtfinale. Ako već u skupini zaustave Njemačku i Obalu Bjelokosti, biti će na dobrom putu.

Očekivanih 11:

Utakmice

14.06. (19:00) Njemačka - Curacao

15.06. (01:00) Obala Bjelokosti - Ekvador

20.06. (22:00) Njemačka - Obala Bjelokosti

21.06. (02:00) Ekvador - Curacao

25.06. (22:00) Ekvador - Njemačka

25.06. (22:00) Curacao - Obala Bjelokosti