Iako se od aktivnog igranja oprostio još 2021. godine, Vedran Ješe bez nogometa ne može. Ovih dana ima pune ruke posla jer u Zadru i Privlaci u nadolazećem vikendu organizira nogometni turnir za djecu. Riječ je o devetom izdanju Cataleya Cupa, na kojem će nastupiti Zagići i Limači, dok će u travnju okupiti mlađe i starije pionire.

Na ovom međunarodnom turniru sudjelovat će čak 132 momčadi, a dolaze iz Slovenije, Austrije, Njemačke, Italije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore...

'Dolaze momčadi svih klubova SHNL-a, Slovan iz Bratislave, Udinese, Olimpija, Domžale, Zrinjski, Borac... Jako puno zvučnih imena. Ove godine uspjeli smo naći pet terena, tri u Zadru i dva u Privlaci, tako da ćemo od petka do nedjelje uspjeti odigrati cijeli turnir. Zato mi je sada malo gužva, jer želim da bude sve besprijekorno organizirano, a vjerujem i nadam se da će nam i vrijeme ići na ruku, pa da djeci cijeli ovaj turnir, ali i naše domaćinstvo u Zadru i okolici, ostane u najljepšem sjećanju', rekao nam je Vedran Ješe prije nego smo se bacili na 'njegov' Thun, ali i nastupe Hajduka i Dinama. Cijelu je organizaciju preuzeo na svoja leđa, ali ima veliku podršku Ministarstva turizma i sporta, Hrvatskog nogometnog saveza, Grada Zadra i Zadarske županije.

U Thun ste došli u srpnju 2006. godine, bili njegov igrač do travnja 2009., ali skupili ste tek desetak utakmica. Što se dogodilo?

Potpisao sam nakon njihove sezone u Ligi prvaka. Doveli su 18 igrača, sportskog direktora i trenera. Prva tri-četiri mjeseca sve je bilo u redu, a onda su smijenili trenera. Tada je meni nastao problem. Novi je trener maknuo osmoricu igrača koje je doveo njegov prethodnik. Stavili su nas sa strane i nakon dva-tri kola vidio sam kakva je situacija, pa sam zatražio odlazak u Izrael. Uspio sam ondje provesti dvije godine za vrijeme trajanja ugovora s Thunom. Vratio sam se u klub posljednjih šest mjeseci, ali situacija nije bila dobra. Nisam želio smanjivati ugovor ni potpisivati novi, manji, pa sam čekao da mi istekne.

Kakav je klub Thun?

Stabilan klub sa svojim sponzorima i gradom koji voli nogomet. Thun je manji grad, ima oko 50 tisuća stanovnika, a s obližnjim Interlakenom čini cjelinu od otprilike stotinu tisuća ljudi. Lijep je gradić, smješten je uz rijeku i jezero, okružen planinama. Zimi je prepuno snijega i hladno, govori se njemački. A što se tiče kluba, Thun je godinama bio stabilan prvoligaš, ali posljednjih sezona pleše između prve i druge lige. Prije dvije godine vratio se u prvu, a potom osvojio naslov. Složila se dobra momčad s Andresom Gerberom, mojim bivšim suigračem, i Maurom Lustrinellijem, koji je igrao u Thunu u vrijeme najvećeg uspjeha kluba. Stvorila se kemija, doveli su nekoliko manje poznatih igrača i na kraju napravili odličan rezultat, odnosno osvojili prvi naslov prvaka.

Ove sezone Thunu ne ide najbolje.

Prodali su neke od najboljih igrača, a doveli opet neke mlade, neiskusne i neprovjerene nogometaše koji se tek trebaju nametnuti. Vole taj model: jeftini, mladi igrači iz raznih zemalja, uz što manje troškove. Kad sam ja bio ondje, u kadru je bilo 18 stranaca i govorilo se devet jezika u svlačionici. Nema koje nacije nije bilo. Čini mi se da ponovno pokušavaju sastaviti ozbiljnu momčad, ali za to treba vremena. S ovim kadrom teško mogu igrati na tri fronta – u Europi, prvenstvu i kupu. Protiv Schaffhausena su jedva prošli (op.a. u kupu) nakon jedanaesteraca, a u prvenstvu su izgubili nekoliko utakmica. Dobro su izgledali protiv Dinama, ali poslije su upali u krizu. To nije neočekivano: imaju novog trenera i mnogo novih igrača, a takva se momčad mora posložiti.

Što može Hajduk u četvrtak? Splićani su se digli, puni su samopouzdanja nakon pobjeda nad Dinamom i Ajaxom.

Hajduk nas je ove sezone sve iznenadio, ali ne i kada vidimo koliko i kakve je igrača doveo. Napokon su stigla prava pojačanja. Momčad je dobila brzinu koju nije imala godinama, a više ne ovisi samo o Livaji. Sad izgledaju puno više momčadski. Bamba i Šotiček donijeli su brzinu, a tu je i Šego, koji je također relativno brz i dobro radi u obrani. Bamba je čak bio i najbrži igrač u prošlom kolu cijele Konferencijske lige. Pritiskom stvaraju probleme protivnicima, a ono što je Garcia želio sada s ovim igračima i može. Iskusni igrači u sredini, Dalisson i Fayad, donijeli su širinu i u kreaciji i u obrani. Hajduk je postao dobra, momčadska ekipa. Ipak, i on će morati igrati na tri fronta. Morat će rotirati i uključiti igrače koji nisu u prvom planu kako bi rasteretili ostale. Nije realno očekivati da petnaest igrača izdrži trideset utakmica u dva mjeseca.

Garcia je inzistirao na tome da Livaja ne bude u prvom planu. Je li to bio velik rizik?

Može se tako reći. Garcia je išao protiv javnog očekivanja, možemo reći čak i da se kockao i na neki način preuzeo rizik na sebe. Rekao je da mu Livaja ne odgovara u sustavu koji preferira, u kojem ima mnogo presinga. Šego je dobio priliku i iskoristio je: ima mnogo asistencija i golova te dobro igra. Uz pojačanja na krilima, Hajdukova je priča dobila novu dimenziju. Očito je odšteta (op.a. Garciji) koja je bila visoka u slučaju raskida ugovora na kraju spasila Hajduk, iako je možda bilo trenutaka u kojima se razmišljalo o njegovoj smjeni. Mislim da se pokazalo koliko je važno treneru dati godinu i pol, ako je to moguće, i pustiti ga da gradi momčad. Sada je ekipa bolja nego prije godinu dana. Povećala se i vrijednost igrača, a Hajduk je prodajom Pukštasa i Sigura došao do prijeko potrebnog novca. Klub je napokon u Europi i može ostvariti važan prihod. Ako nastavi nizati dobre rezultate i podigne koeficijent, iduće bi sezone mogao biti nositelj, što bi mu olakšalo put u Europi.

Kažete da je treneru važno dati kontinuitet. No čini li vam se da Dinamo pod vodstvom Marija Kovačevića ipak nije otišao toliko prema gore, odnosno da stagnira?

Teško je suditi. Kovačević se s Dinamom prošle sezone prvi put ozbiljnije susreo s Europom i možda nije pokazao svoje pravo lice. Ali možda je to trenutačno i realno lice Dinama: teško mu je protiv Genka i ne mislim da s ovom ekipom može igrati Ligu prvaka i osvojiti deset bodova. Ali to je samo moje mišljenje. Kad je Dinamo ispao iz Europe, manje je rotirao, igrao s najboljima i dominirao u drugom dijelu prvenstva. Mnogi su ga tada dizali u nebesa. I mislili su da je to – to. Ove sezone krenuo je lošije, a dosta igrača nije u bajnoj formi. Momčad jako ovisi o Mišiću, koji nije igrao nekoliko važnih utakmica. Dojam se pokvario i uvukla se nervoza u naše shvaćanje Dinamovih vrijednosti pa sada ne znamo koliko zapravo taj Dinamo vrijedi. Europske utakmice će nam to pokazati. U jesenskom dijelu često igraju toplo-hladno dok su u Europi, a tek nakon ispadanja uhvate pravi ritam. To se događalo i pod drugim trenerima.

Kovačevićev se rad od početka promatra s više skepse?

Da, kao da se na njegov rad gleda drukčije i da mu se analizira svaki potez. Teško je nešto više reći – na kraju će suditi rezultat. Hajduk je sada bolji, a Rijeka je slabija nego prošle godine. I njima treba vremena da se naviknu na novi sustav i trenera Matjaža Keka te nadomjeste igrače koji su otišli. Ljudi često ne shvaćaju koliko je teško uklopiti pet ili šest novih igrača u momčad. Treba vremena da sve sjedne na svoje mjesto.

Dinamo u Europi čeka NEC, a Hajduk gostuje kod Thuna. Kakve utakmice očekujete?

Kad smo vidjeli skupine Dinama i Hajduka, već smo planirali gdje bi se mogli osvojiti bodovi. Mislim da Dinamo protiv NEC-a mora ići na pobjedu. Podcjenjujemo tu momčad, ali sve su europske ekipe kvalitetne. Nizozemska, belgijska i norveška liga imaju mnogo trkački spremnih igrača koji se dobro prodaju u europske klubove. Hajduku će u Thunu biti teško i zbog umjetnog terena. Vidjeli smo i koliko se Dinamo mučio u prvoj utakmici. Ipak, nadam se da će oba naša kluba osvojiti bodove. To bi bilo važno za hrvatski koeficijent, ali i za svaki klub pojedinačno, jer bi mu bolji koeficijent mogao donijeti status nositelja iduće sezone.