Situacija oko Marka Livaje dodatno je podigla temperaturu oko momčadi, a svaka trenerova odluka počela se gledati kroz povećalo. U takvom ozračju Garcia je vrlo brzo postao glavna meta nezadovoljstva.

Najveći dio pritiska završio je na njemu.

Nije tražio izlaz kroz sukob

U takvoj situaciji bilo bi najlakše pokušati dio odgovornosti prebaciti na igrače, okolnosti ili odnose unutar svlačionice. Garcia to nije radio.

Ostao je dosljedan u javnim nastupima i izbjegavao dodatno hraniti priče koje su se već dovoljno vrtjele oko momčadi. Time je praktički na sebe preuzeo najveći dio tereta koji je mogao završiti na igračima.

To mu sigurno nije olakšalo posao, ali je svlačionici ostavilo nešto više prostora da se bavi terenom. Nije svaki njegov potez bio dobar. Hajduk je znao izgledati nesigurno, primao je previše pogodaka, a neke odluke bile su sasvim legitimna meta kritike.

Garcia se, međutim, nije odrekao ideje zbog koje je doveden niti je nakon svakog lošeg rezultata pokušavao okrenuti sve naglavačke.

Najvažnija potvrda stigla je iznutra

Pobjeda protiv Rakowa i plasman u europsku jesen najveći su rezultat njegova dosadašnjeg mandata, ali možda mu je još važnija bila reakcija igrača nakon utakmice. Način na koji je svlačionica slavila s njim pokazao je da odnos unutar momčadi nije narušen svim onim što se događalo izvana.

Među najglasnijima bili su Bamba i Dalisson, koji su predvodili pjesmu i slavlje oko trenera. Garcia je poslije utakmice priznao i da je plakao zajedno s Pukštasom i Sigurom.To su male stvari koje često govore više od službenih izjava.

Garcia je tjednima ranije slušao zvižduke i kritike, a sada je stajao usred igrača koji su ga grlili i zajedno s njim slavili najveću pobjedu sezone.

Momčad je očito prošla nešto zajedno

Dojam je da je sve ono što je Hajduk prošao na početku sezone svlačionicu dodatno povezalo. Napetost oko momčadi, zvižduci treneru, kritike nakon utakmica i konstantan pritisak mogli su stvoriti pukotine. Umjesto toga, igrači danas ostavljaju dojam homogenije skupine nego prije nekoliko tjedana.

Garcia je nakon utakmice otkrio da je Sigur prije susreta rekao kako moraju biti spremni 'umrijeti' jedni za druge. Pukštas je ostao uz momčad iako je već bio blizu odlaska, a Šego je govorio o atmosferi u svlačionici koju ljudi izvana teško mogu razumjeti.

Sve to pokazuje da se unutar momčadi razvilo povjerenje koje se nije moglo uvijek vidjeti dok se izvana govorilo o krizama i odnosima.

Sada ima ono što mu je nedostajalo

Garcia ni nakon Rakowa neće pobjeći od kritika. Hajduk i dalje ima puno prostora za napredak i bit će novih utakmica u kojima će se trenerove odluke ponovno propitivati. Ali sada iza sebe ima nešto što ranije nije imao.

Velik rezultat i potvrdu da ga svlačionica slijedi. Za trenera Hajduka to je možda i najvažnija valuta.

Prije nekoliko tjedana Poljud mu je zviždao. Danas iza sebe ima europsku jesen nakon 16 godina i momčad koja mu je nakon najveće pobjede mandata pokazala koliko mu vjeruje.

Je li vrijeme da Poljud i njemu zaplješće i oda priznanje?