Prilično neobična konferencija za medije održana je na Maksimiru ovog sunčanog ranog prijepodneva. 1. travanj kao datum održavanja sasvim je slučajan i na ovoj otvorenoj raspravi Tomislava Marčinka, Miroslava Rožića i Ognjena Naglića s novinarima nije bilo niti zabavno niti duhovito. Teme su bile dvije, ali zapravo je poanta bila na trećoj strani.

Odlukama Izvršnog i Nadzornog odbora Dinamo je odlučio kako predstavnici njegove uprave do daljnjega neće ulaziti u poljudsku ložu tijekom splitskih derbija, te kako se Silviju Mariću, Igoru Bišćanu i Dariju Šimiću zabranjuje učlanjenje u klub. Naglašavala je klupska trojka kako je Zdravko Mamić žrtva događanja na Poljud i njihovo je legitimno pravo da tako dekodiraju nemile scene iz Splita. Također je, iako daleko teže razumljivo, zakonska i odluka spomenutih tijela da istupe pobunjene četvorke iz generacije '97 te njihovim istomišljenika shvaćaju kao rušenje ugleda kluba, a čitav niz poteza, djela, riječi, uplitanja Dinama u politička kola i gestikulacija 'svetog Zdravka' ne. Čak niti do razine da bi se o tim spornim potezima uopće raspravljalo.

Ono što je bio umjereni lajtmotiv ove neobične debate bila je mogućnost uvođenja '1 član 1 glas' u klub. Nema 'argumenata' koje nismo čuli, ali svi su se sveli na zajednički nazivnik - ne može! Zato što su u Dinamu (1) natprirodno uspješni,  (2) zato što ne moraju i (3) zato što to nitko drugi u Hrvatskoj ne radi. U obranu prvog stava stao je Tomislav Marčinko koji je javno rekao da Dinamo na računu ima 35 milijuna eura. Potpuno neprovjerljivo 'običnom' članu kluba, jer riječ je o strogo čuvanoj tajni. Ne moraju zato što je Zakon o udrugama nedorečen, a Sportska inpekcija nemoćnog ministra Jovanovića otprilike ima snagu ranjene voluharice. Barem se tako čini. Nitko to drugi u Hrvatskoj ne radi? Zato nam i je kako je, zemlja smo perspektive s niskom razinom korupcije i nepotizma. Prava mala Švicarska.

Posebno zanimljivo bilo je slušati dugogodišnjeg političara Miroslava Rožića kako se grozi pomisli na stavljanje svoga mandata na volju naroda. I u neslužbenom dijelu razgovora nakon presice sva trojica su se uprla objašnjavati kako razlike između parlamentarnih izbora i ovog 'sjevernokorejskog' sustava koji je aktualan u Dinamu, a prema kojemu izvršni odbor bira skupštinu, koja će tada na prijedlog povjerenika ponovno odabrati Izvršni odbor, zapravo i nema. Bilo bi to relativno u redu da spomenuti povjerenici uzimaju u obzir mišljenje prikupljenog članstva, i da je kriterij njihovog utjecaja barem iole transparentan.

Uglavnom, u Dinamu sigurno neće svojevoljno raspisati izbore i obratiti se za mišljenje svojim članovima. Pravnik Tomislav Svetina i ostali članovi uprave preokrenut će svaki paragraf svakog zakona pet puta i u rupićastim zakonima kojih je hrvatsko zakonodavstvo puno uvijek će pronaći načina da ostanu u svom zlatnom bunkeru i uživaju u pogledu na puste maksimirske tribine. Pritiske iz političkih krugova 'bekendirali' su štitom u vidu Fife i Uefe, a na navijačke pobunjenike 's lanca je puštena' nikada stroža represivna sila u vidu gomile policajaca i zaštitara Sokol Marića. Opoziciji ostaje tek okupiti se i reći što misli o klubu uz kojeg su rasli... Ne, ipak ne mogu jer mudre glave iz Izvršnog i Nadzornog odbora, te skupštine hladno će ih proglasiti neprijateljima kluba i zavaljati se natrag u svoje udobne fotelje. Jer oni su, već nas je Miroslav Rožić učio i ranije: 'Ovom Dinamu dali sve.'

Izbori su mogući isključivo ako iza inicijative 'četvorke' stane dovoljno velik broj građana koje političke opcije više neće moći ignorirati u vrijeme neke od sve češćih predizbornih kampanja. Dok 'Dinamov narod' to legitimnim metodama sam ne zasluži - uživat će u Sjevernoj Koreji u njezinom punom sjaju.