Dinamo je odradio posao, a umjesto najavljene golijade i trpanja Luksemburžanima navijači 'modrih' gledali su nešto zbog čega bi mogli imati noćne more. Na kraju je ostvarena pobjeda, ali nitko nije mogao zamisliti da će se najjača hrvatska momčad tako mučiti te pružiti takvu bezidejnu partiju. Isprika ne može biti ni eventualni šok koji je u Maksimirskoj 128 uzrokovao vratar Pablo Migliore nakon što je zatražio raskid ugovora.

Prvih 45 minuta bilo je u potpunosti za zaborav. Barem za navijače Dinama. 'Modri' su kružili oko gostujućeg bunkera, pokušavali nešto, ali pravu priliku nisu stvorili. Udarci iz daljine Halilovića, Fernandesa i Husejinovića nisu bili ni blizu pogotku.

S druge strane, igrači Fole u prvom dijelu imali su dvije sjajne prilike te su mogli šokirati Maksimir. Prvo je u osmoj minuti Hadji pobjegao zadnjoj liniji 'modrih', ali je pucao pored gola, a u 37. Bensi je provozao pet-šest Dinamovih zvijezda i zatim neometan opalio loptu preko grede. Zvižduci s tribina sve su rekli o igri hrvatskog prvaka.

Mučenje se nastavilo i u drugom poluvremenu. Amaterska družina iz Luksemburga odbijala se predati pa je Jurčić u 62. minuti poslao na teren Ademija i Pamića umjesto Husejinovića i Antolića. Nakon njihovog ulaska pojačao se pritisak, ali ostaje dojam da se to dogodilo zato što je pala snaga gostiju.

U 67. i 68. napokon smo vidjeli Dinamove dobre situacije za pogodak, ali udarci glavama Fernandesa (obranio Hym) te Pamića (pored gola) nisu promijenili stanje na semaforu.

Deset minuta kasnije zatresla se mreža Fole. Fernandesa je u kaznenom prostoru nepotrebno pokupio Keita, a siguran s bijele točke bio je Kramarić.

Do kraja utakmice upravo su Kramarić i Fernandes bili najbliži drugom pogotku, ali je ostalo minimalnih 1:0. I taj rezultat je jedino vrijedno spomena.