Đoković je u nervoznom meču našao dovoljno smirenosti i kroz vrlo temperamentnu atmosferu prokrčio put do rezultata 6:3, 6:3, 6:2 i svoje najveće pobjede u Davis Cupu. Asistirao mu je i Marin koji je imao upravo nevjerojatne oscilacije u igri. Na trenutke je izgledalo da je u stanju parirati prvom pratiocu Rafaela Nadala na ATP ljestvici, da bi koji trenutak kasnije izgledao kao kadet koji je na lutriji dobio priliku zaigrati protiv profesionalca.

Prvo strašno razdoblje u Čilićevoj igri bilo je prvih pet gemova u meču. Furiozni Đoković je nizao gemove, ali Marin se nakon 20 minuta užasa probudio i serijom pogodaka digao publiku na noge. Od 0:5 došao je na 3:5 i 30:30 na servis Đokovića i – opet potonuo.

Izgubio je idućih deset poena u kojima su u vjetar otišli i prvi set i psihološki element koji je postigao lijepom serijom. Ponovno se probudio krajem drugog, ali opet je bilo prekasno.

Đoković je osvajanje prvog seta i dva spektakularna poena u nastavku proslavljao kao osvajanje Wimbledona i tako bacio rukavicu u lice publici. Proteklih dana je pokazao svu raskoš svoje ljudskosti i nabrijana splitska publika zviždala mu je sa sve manje žara i volje.

Čak je i poslovično staloženi Čilić u trenucima kada mu je izmicao drugi set svom snagom bacio reket u pod. Mučio se, tražio načine, ostao ustrajan u napadima, ali prejeftino je prodao prva dva seta. U trećem je dao sve što ima, zapalio atmosferu do granice usijanja, vratio se iz još jedne rupe i - konačno potonuo. Narod ga je ispratio velikim zasluženim pljeskom, a pozdravljen je i Đoković koji je euforično proslavio sa suigračima i nekoliko navijača.