Kao amater 1992. godine osvojio je prestižno NCAA Division I prvenstvo, naravno, u hrvanju, gdje je u finalu deklasirao buduću UFC legendu Randyja Couturea.

Nakon što mu je izmakao nastup na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti, Kerr je svoju snagu i hrvačku tehniku odlučio unovčiti u MMA-u, ali koji je tada bio još u povojima.

Njegov ulazak na scenu bio je pravi šok za borilački svijet. U siječnju 1997. na turniru World Vale Tudo Championship u Brazilu, Mark Kerr je u jednoj večeri svladao trojicu protivnika i osvojio naslov. Njegov stil, utemeljen na rušenju i razornom ground and poundu, pokazao se nezaustavljivim. Ubrzo je preselio u UFC, gdje je nastavio niz pobjeda i uzeo dva uzastopna turnira teške kategorije, UFC 14 i UFC 15. U samo nekoliko mjeseci izgradio je status jednog od najdominantnijih boraca na svijetu, a za borca pod nadimkom 'The Smashing Machine' znali su svi.

U utrci za novcem Kerr je, poput mnogih zvijezda tog doba, karijeru nastavio u Japanu, potpisavši za legendarnu promociju Pride. Tamo je njegov status dosegnuo vrhunac, a nizao je pobjede protiv velikana.

Nama u Hrvatskoj posebno je pamtljiv okršaj u Prideu, iz ožujka 1998. godine, gdje se našao 'oči u oči' s hrvatskom legendom Brankom Cikatićem. Cikatić je došao s ogromnim pedigreom iz kickboxinga, pa je Kerr iskoristio svoju hrvačku superiornost i pokušao prebaciti borbu na parter. Meč je, međutim, završio na kontroverzan način.

Američki borac tri je puta pokušao srušiti Cikatića, ali Cikatić se svaki put uhvatio za konopce, zbog čega su ga suci i diskvalificirali.

Uoči tog meča, Kerr je govorio o Cikatiću s nevjerojatnim poštovanjem.

''Branko je jako nezgodan, psihički i fizički. Ima iskustva. Probat ću ga srušiti na pod, jer tu sum mi veće šanse da ga pobijedim, s obzirom na to da je Branko opasan kada se vodi borba na nogama. Branko bi me pobijedio u devet od deset borbi, ili možda čak u svih deset. Toliko je dobar. Možda je moja prednost što sam mlađi, ali i to može biti i nedostatak, jer onda te pojede nervoza. Uglavnom Branko je sjajan borac, s opasnim udarcem i rukom i nogom', hvalio ga je Kerr te 1998. godine.

Iako je u ringu djelovao nepobjedivo, u stvarnom životu odvijala se drama koja je prijetila uništenjem ne samo njegove karijere, već i života. Ogroman pritisak, konstantni bolovi od ozljeda i mentalni teret brutalnog sporta gurnuli su Kerra u pakao ovisnosti.

Sada se u filmu to razotkriva, ali se u nekoliko navrata spominje i Branko Cikatić.

Novi film donosi vrlo iskren prikaz najturbulentnijeg razdoblja Kerrovog života. Dwayne Johnson je za ulogu prošao nevjerojatnu fizičku i mentalnu transformaciju, a kritičari već govore o izvedbi vrijednoj Oscara, koja ga prikazuje u potpuno drugačijem svjetlu od uobičajenih akcijskih uloga.

Kerr danas živi potpuno drugačijim stilom života, povučenim, daleko od sporta koji ga je proslavio ali i gotovo uništio. Njegov nedavni ulazak u UFC-ovu Kuću slavnih donio mu je osjećaj mira i zatvaranja kruga.