Otkad je preuzeo klupu reprezentacije, Čačić zna samo za pobjede. U srijedu je stigao do četvrte u nizu, a pritom je iskušao jednu taktičku varijantu kakvu nismo gledali na utakmicama naše izabrane vrste jako dugo vremena.

Izbornik je u prvom poluvremenu protiv Izraela izvukao već pomalo zaboravljenu Ćirinu varijantu 3-5-2 taktike, s tri stopera i bočnim igračima koji moraju pokrivati jako puno terena. Iako je napadački igra djelovala dobro u tih 45 minuta, a Izraelci se nisu mogli nositi s loptama u prostor naše vezne linije niti probojima preko krila, slabosti koje su proizašle iz ove taktike u obrani prevelike su da bi ju Čačić trebao nastaviti forsirati.

Naime, na lijevoj i desnoj strani imali smo prazan prostor u koji su se Izraelci ubacivali i s lakoćom dolazili do kaznenog prostora. Posebno loše bilo je na desnoj strani naše obrane gdje je Lovren na širokom prostoru 45 minuta muku mučio s gostujućim ofenzivcima, a Srna mu nije mogao pomoći. Na lijevoj strani bilo je tek malo bolje, zahvaljujući tome što je Izrael imao opasnije igrače na drugom kraju terena.

Hrvatska je s 'Ćirinom' taktikom dobila poluvrijeme 2-0, ali da je neka jača reprezentacija bila na drugoj strani, definitivno bi rezultat bio sasvim drukčiji. Nemamo stopere koji su dovoljno pokretljivi da pokrivaju takav prostor, a ni Srna više nije tako mlad da bi mogao ispuniti zadatke koje ova taktika traži.

Popularna devedesetih, taktika 3-5-2 nestala je u prošlom desetljeću, da bi se ponovo pojavila zadnjih godina u nizozemskoj i talijanskoj varijanti, no nije za svaku reprezentaciju. Ako Čačić želi igrati s Mandžukićem i Kalinićem svejedno mora ostaviti četvoricu u obrani, a ako želi pojačati veznu liniju petim igračem, najbolje bi bilo da izvadi jednog napadača i postavi na krila probojne ofenzivne veznjake...