Arijan Ademi je prošle sezone poslan 'na doradu' u Lokomotivu i nad njim su se počeli nadvijati upitnici. Zbog ozljeda je upisao samo tri nastupa, no vraćen je u Dinamo i pokazao koliko vrijedi.

Ove sezone pokazao je najveći napredak. Motorički je eksplodirao, osim kvaliteta zadnjeg veznog pokazuje i želju za kreacijom, ovoga proljeća zabio je golova (tri) kao i u cijeloj dosadašnjoj karijeri, a protiv Koreje u Londonu debitirao je i za reprezentaciju. Htjela ga je i Makedonija, odigrao je osam od zadnjih devet europskih nastupa za Dinamo, a prije samo godinu dana sve je bilo upitno. Velik plus za Šibenčanina ove sezone!

Nema više Beqiraja

Antipod procvalom Ademiju je uvenuli Crnogorac Fatos Beqiraj. Lani je postao prvi stranac s trofejem najboljeg strijelca lige i zvali su ga iz Bundeslige. I onda je krenula njegova treća sezona u Dinamovom dresu u kojoj kao da mu je netko ubio golgeterski instinkt na spavanju i oduzeo mu snagu u duelima.

Zabio je dva gola Sheriffu, ali to je uglavnom bilo sve. Ostatak sezone obilježili su promašaji i potpuna konfuzija. Popularni Bečo pucao je mokrim barutom, ukupno je potpisao sedam golova u sezoni, a u zadnja tri kola nije ni ulazio u igru. U prve dvije sezone zabio je 34 gola, u ovoj tek sedam, a Dinamo gomila napadačka pojačanja. Pred njim je nova stranica u kojoj se mora vratiti starim navikama, ostao u Dinamovom dresu ili ne.

Da nije bilo Ante Rukavine, Dinamo bi u srpnju završio europski put. Zabio je za 'bod' u Bugarskoj, pa zatim spasio svoju mrežu u zadnjoj minuti i zabio dva gola istom tom Ludogorecu u uzvratu. Ali sve to zajedno umalo je ostalo nedovoljno.

Sjećate se, istjecala je i sedma minuta nadoknade, a Bugari su 'očistili' ubacivanje iz kornera. Sudac Zwayer pustio je još jedan napad prije kraja, a Alispahić je točno ubacio za Domagoja Vidu koji je glavom zabio za konačnih 3:2 i najveće slavlje sezone. Gol koji se dugo, dugo neće zaboraviti. I asistent i strijelac za šest mjeseci otišli su iz kluba.

Kruno Jurčić se 'enti' put vratio u Maksimir i krenuo na zimske pripreme kako bi prvenstveno započeo uigravanje za iduću europsku sezonu. Krenuo je s 4-1-4-1 i odlučio doraditi posao na pripremama u Hercegovini.

No dan prije pripremnog dvoboja sa Zrinjskim klub je prodao Matea Kovačića, veznjaka na kojemu je Jurčić gradio novu strategiju. Mateo je iz 'metropole mira', Međugorja, otišao u šminkerski Milano te već danas kotira kao zvijezda. Ništa, nije se Jurčić puno žalio, ali količina šoka mogla se iščitati iz njegove rečenice nakon utakmice: 'Igrali smo čudno, ali obzirom na događanja u posljednja 24 sata, bilo bi čudno da nismo bili čudni.' Ipak, u Dinamu su treneri navikli na prodaje i, kako bi opstali, moraju se bezuvjetno pomiriti s njima.

Nevjerojatna sezona Tina Jedvaja

'Nije bilo lako sve to probaviti, ali tata i suigrači su mi davali prave savjete i mogu samo uživati i dalje raditi', rekao je na kraju sezone Tin Jedvaj, o čijih bi se zadnjih 12 mjeseci dala napisati knjiga.

U sezonu je krenuo s kadetima, uskoro se prebacio isključivo u juniorski pogon, a nedostatak stopera za zimske pripreme ubacio ga je u avion za Tursku. Često se najbolje stvari događaju slučajno… Na pripremama se nametnuo, u derbiju na Poljudu zadivio nogometnu javnost, postao neupitan član prvog sastava, u idućim tjednima pokazao da odlično izgleda na svim obrambenim pozicijama i sada je u kadru reprezentacije. Zašto nije igrač koji je najviše napredovao? Jer je takav bio cijele sezone - samo treba imati hrabrosti i pustiti 17-godišnjaka da 'velikim dečkima' pokaže što zna.

Najteži poraz sezone

Dinamova sezona uglavnom je prošla u očekivanim i zadovoljavajućim gabaritima. Naslov prvaka, kao ni onaj idući, nije bio upitan i ulaskom u Ligu prvaka Dinamo je već bio obavio zacrtano.

Ono neočekivano bilo je ispadanje iz Kupa protiv Zadra. Da stvar bude gora, hrabri Zadrani slavili su u jednoj utakmici – na Maksimiru. Tamo smo vidjeli prvu epizodu talentiranog napadača Stipe Perice (dva gola), koji je danas član U21 reprezentacije, te ulazak Zdravka Mamića na stazu uoči produžetaka da pojasni uloge Vidi i Sammiru. Pola sata kasnije Zadar je slavio pobjedu…

'Avlijaner' skinuo kletvu

Gol Domagoja Vide Ludogorcu ostat će neupitan highlight sezone, ali za budućnost je jako važan i pogodak Ivana Krstanovića kijevskom imenjaku. Do posljednje minute nadoknade posljednjeg kola Lige prvaka Dinamo je čvrsto držao naslov najveće bruke u povijesti elitnog natjecanja: 12 poraza u nizu, sezona bez gola i boda, momčad koja u Ligi prvaka ne bi dobila ni samu sebe… U svih tih 12 utakmica Ivan Krstanović dobio je pet minuta prilike u Portu kada je već bilo 3:0.

Ušao je u 60. minuti na zagrebačkoj mećavi protiv Kijeva, i u 94. izborio penal. Zgrabio je loptu (nikada u karijeri nije promašio penal!), zabio za konačnih 1:1 i poštedio Dinamo mnogih rekorda koji su prijetili ostati – vječni. Taj 'avlijski napadač', kakvim je i sam sebe volio okarakterizirati, odigrao je dvije sezone, zabio tri gola u derbijima, zabio dva u europskom debiju, pogodio i u Ligi prvaka i sada se, u 31. godini, priprema za inozemni angažman. Vjerojatno u Sheffieldu.

O odnosima BBB-a i Mamića znate uglavnom sve, nema potrebe širiti tu temu. Ovo poglavlje ne govori o Dinamovim ultrasima, već o publici. Nje nema i to je najveći problem kluba. To je razlog zašto Dinamo danas nije velik.

Cijene ulaznica su vrlo razumne (godišnja ulaznica za istok koštala je samo 150 kuna), ali na Maksimiru se u ligi okupljalo u prosjeku tri tisuće ljudi. Bez derbija tek nešto više od dvije tisuće. Hajduk ima tri puta više ljudi (s jednim derbijem), a Rijeka za trećinu više. Istra ima gotovo jednak broj ljudi, a u srpskoj ligi igra sedam klubova s više publike… U Europi je prosjek bio 14 tisuća ljudi, od čega je 78 posto gledatelja došlo kad je ulaznica koštala jednu kunu.

Sjećate se akcije 'Milja za pun stadion?'. Bio je to vrhunac ovog problema koji je već mirisao na parodiju.

Najveća enigma sezone

Sjećate li se tko je posljednji Bryan koji je igrao za Dinamo? Iz Čilea je… Još ništa? Bryan Carrasco, igrač koji se proslavio u svijetu potezom kada je sam sebe nokautirao protivnikovom rukom, doveden je u Dinamo sredinom jeseni i upisao sedam nastupa. Pet domaćih, u kojima je svaki put zamijenjen, i dva europska.

Ključan je bio onaj protiv Porta na Maksimiru. Helton mu je obranio zicer (da je to zabio, priča je mogla sasvim drugačije završiti), a osim toga nije pokazao bog-zna-što. Kada je otišao na zimski odmor, u Dinamu su mu rekli – zbogom. Pamtit će ga kao i Paragvajca Cabrerru koji je prije osam godina dobio otkaz nakon tri tjedna.

Tri različita i jedan nesuđeni kapetan

Uvijek se u Dinamu nađe pokoja bizarnost. Takav klub. Tako je ove sezone prvi put u povijesti zabilježeno da su 'plavi' imali tri različita službena kapetana. Na početku sezone vrpcu je nosio Badelj koji je nakon ulaska u Ligu prvaka prodan HSV-u. Vrpcu je tada preuzeo Kelava, no oduzeta mu je tijekom zime, i danas je kapetan Joe Šimunić.

Da travestija bude potpuna, kapetan je trebao postati i Jerko Leko, ali tadašnji trener Ante Čačić izbacio ga je iz prve momčadi dva dana prije nego je trebao povesti momčad na teren. Kada je 'pomilovan', ta prilika više mu nije pružena. Ima vremena, a Jerko Leko apsolutno zaslužuje ući na popis Dinamovih kapetana.

Počivaj u miru, veliki Ivane

Nakon 10 nogometnih tema jedna koja se zaista nije trebala dogoditi... U noći s 1. na 2. svibnja stalo je srce Ivana Turine. Veliki Joja otišao je u miru i iza sebe ostavio vojsku tužnih poštovatelja i prijatelja. Švedska je plakala tjednima i teško je riječima opisati s koliko se poštovanja i emocija ta 'hladna' zemlja oprostila od Dinamovog vratara koji ih je zadužio srčanošću na terenu te širokim, pristupačnim osmijehom izvan njega.

I Dinamo i Hrvatska pokazali su ljubav, ali ne kao AIK, koji će nakon ovoga tužnog slučaja dobiti puno poštovatelja u Hrvatskoj. Počivaj u miru, Ivane, takvih dinamovaca i dragih ljudi nije bilo puno...