Nova švedska serija 'The Trio', odnosno 'Trion', jedna je od onih priča koje se ne oslanjaju na brze preokrete, šokantne cliffhangere ili hladnu atmosferu nordijskog noira. Umjesto toga, nova originalna produkcija SkyShowtimea gledatelja uvlači u senzualan, nostalgičan i emocionalno slojevit svijet u kojem se ljubav, prijateljstvo, želja i gubitak isprepliću s pitanjem koje se neprestano vraća: što se događa kada nas jedno razdoblje života obilježi toliko snažno da od njega ne uspijemo pobjeći ni desetljećima kasnije?

Šestodijelna serija nastala je prema hvaljenom romanu švedske autorice Johanne Hedman, a u središtu radnje je Hugo, muškarac u srednjim godinama kojeg susret s kćeri dviju njegovih mladenačkih ljubavi vraća dvadeset godina unatrag. Tada, kao mladi student, stiže u Stockholm i useljava se kod obitelji Stiller. Ondje upoznaje Thoru, kćer obitelji, ali i Augusta, njezina stalnog suputnika i povremenog ljubavnika.

Iz tog susreta rađa se odnos koji nadilazi jednostavne definicije. Počinje kao prijateljstvo, prerasta u strastven i neuhvatljiv trokut, a s vremenom postaje emocionalna rana koju Hugo nikada nije do kraja zatvorio.

Ljubav, sloboda i odnos koji mijenja sve

U seriji glume August Wittgenstein, Felix Sandman, Seth Manteus i Rebecka Harper, a u ranijem razgovoru za tportal mlade zvijezde 'Trija' istaknule su koliko im je važna bila stvarna kemija među glumcima i koliko ih je osvojila slojevitost scenarija. Rebecka Harper rekla nam je da ju se najviše dojmio aspekt priče koji naglašava kompliciranost međuljudskih odnosa, dok je Felix Sandman naglasio da serija gledatelja ne privlači napetim zapletom, nego time što ga uvlači u unutarnji svijet likova.

Seth Manteus, koji tumači mladog Huga, posebno je istaknuo atmosferu švedskog ljeta. Svjetlost, toplina i osjećaj kratkog, intenzivnog razdoblja života važni su za ono što 'The Trio' razlikuje od očekivane skandinavske estetike: ovo nije hladna, mračna priča, nego serija koja melankoliju gradi kroz sunce, tijela, poglede i neizgovorene emocije.

Nakon razgovora s glumcima, imali smo priliku razgovarati i s redateljem Andersom Hazeliusom, koji je seriju režirao prema scenariju Veronice Zacco. Hazelius je ranije 'The Trio' opisao kao opojnu, strastvenu i gorko-slatku priču o sukobu između čežnje za ljubavlju i potrebe za slobodom, a upravo je taj konflikt bio početna točka našeg razgovora.

'Ljubav i sloboda dvije su vrlo snažne čežnje'

Na pitanje zašto ga toliko zanima sukob između ljubavi i slobode, Hazelius priznaje da se toj temi vraća gotovo nesvjesno.

'Zanimljivo je da to pitate. Shvatio sam da je sve što radim o tome. Mora biti nešto u meni, moram pitati svog terapeuta zašto me toliko zanima taj konflikt', rekao je uz osmijeh.

No iza duhovitog odgovora krije se vrlo jasno redateljsko polazište. Za Hazeliusa prava drama počinje tek kada likovi nisu suočeni s izborom između dobrog i lošeg, nego između dviju jednako snažnih potreba.

'Ono što uvijek pokušavate stvoriti jest istinska dilema u televizijskoj seriji ili filmu. Lik mora donijeti odluku koja nije izbor između nečega dobrog i nečega lošeg, jer je tada prilično očito što će izabrati. Mislim da su sloboda i ljubav dvije vrlo snažne čežnje koje su zapravo ravnopravne. Zato je zanimljivo vidjeti što izbor između njih govori o liku', objašnjava.

Dodaje da ga ljubavne priče zanimaju upravo zbog pitanja zašto dvoje ljudi ne mogu jednostavno biti zajedno.

'Volim raditi ljubavne priče, a onda se uvijek postavlja pitanje: u čemu je problem? Zašto se ne mogu voljeti? Ako priču smjestite u današnji kontekst, problem je vjerojatno u samom liku. Postoji nešto drugo za čime čezne, a sloboda je vjerojatno druga najjača stvar koju čovjek može željeti u životu', kaže Hazelius.

Serija koja odudara od masovne produkcije

U vremenu u kojem je televizijska produkcija veća nego ikada, 'The Trio' nastoji se izdvojiti drukčijim ritmom i emocionalnom atmosferom. Hazelius ne poriče da se danas snima golem broj serija, ali ističe da se na televiziji događa i mnogo iznimno zanimljivih stvari.

'Postoji jako puno televizijskih serija, ali postoji i jako puno odličnih televizijskih serija. Pokušali smo napraviti nešto što smo sami željeli vidjeti. Čeznuli smo za pravom ljubavnom pričom, za nekom vrstom eskapističke ljubavne priče. Razgovarali smo o osjećaju kada hodate plažom i u pijesku pronađete kamen koji je zagrijalo sunce. Taj osjećaj držanja toplog kamena u ruci - to smo željeli napraviti ovom serijom', objašnjava.

Ta slika, kaže, možda nije najspektakularnija, ali precizno opisuje emociju kojoj su težili.

'Mislim da ljudi zapravo čeznu za nečim toplim, za nečim što žele ponijeti sa sobom, staviti u džep i nositi dalje', dodaje.

'Ako se dovoljno približite čovjeku, počnete ga voljeti'

Hazelius vjeruje da će gledatelje u seriji najviše privući likovi. Ne zato što su savršeni, nego zato što su prikazani izbliza, u trenucima ranjivosti, pogrešaka i nesigurnosti.

'Nadam se da smo stvorili nekoliko vrlo zanimljivih likova s kojima se ljudi mogu povezati. Imamo galeriju likova i možda će netko voljeti neke više od drugih. Primijetio sam, kada smo prikazivali seriju, da različiti ljudi imaju različite favorite', kaže.

Za njega je ključ u tome da kamera likove ne promatra s distance.

'Ideja je da, ako se stvarno približite osobi, ako je promatrate vrlo pažljivo, počnete je voljeti. Ne možete si pomoći. Ako imate srce, počnete voljeti ljude. Ova serija dolazi vrlo blizu likovima. Vidite ih gole, metaforički i praktično, ali ponajprije metaforički. Toliko im se približite da počnete ulagati emocije u njih i želite da im život dobro završi', objašnjava Hazelius.

Otvoreni kraj kao pitanje za gledatelje

Iako se 'The Trio' bavi velikim temama, Hazelius ne želi govoriti o jasnim porukama ili lekcijama. Smatra da film i televizija trebaju biti širi od toga.

'Ne radim baš s porukama. Mislim da bi film i televizija trebali biti veći od toga', kaže.

Ipak, otkriva da je kraj zamišljen tako da se serija ne završi u trenutku kada završi posljednja epizoda.

'Ne želim pokvariti kraj, ali ideja je da završimo otvoreno. Željeli smo da se serija nastavi u gledatelju i da ljudi međusobno razgovaraju o tome što se događa nakon završetka. Šalili smo se da, ako mislite da će sve dobro završiti, romantičar ste, a ako mislite da neće, cinik ste', kaže.

Za njega je najvažnije gledatelju ostaviti pitanje.

'Volim filmove i serije koje nosite sa sobom, o kojima razmišljate i s čijim likovima nastavljate voditi dijalog u glavi. To su najbolja djela. To smo i mi pokušali napraviti', ističe redatelj.

Što je promijenjeno u odnosu na roman?

Budući da je serija nastala prema romanu Johanne Hedman, veliki izazov bio je pronaći ravnotežu između vjernosti izvorniku i potreba televizijskog pripovijedanja. Hazelius ističe da je knjiga bila snažan temelj, ali i da je za ekranizaciju bilo potrebno izgraditi dodatnu dramsku strukturu.

'Knjiga je zaista sjajna, ali ono što smo najviše sačuvali bili su glavni likovi, svijet i atmosfera. U knjizi zapravo nema toliko drame koliko biste možda očekivali, pa je mnogo toga morala stvoriti scenaristica Veronica, a mi smo vrlo blisko surađivali kako bismo od toga napravili sočnu dramu', objašnjava.

Jedna od većih promjena odnosi se na dvije vremenske linije.

'U knjizi te dvije vremenske linije ne postoje na isti način. Priča počinje u budućnosti, zatim se vraća u prošlost, ali se ne ide stalno naprijed-natrag. Nama je bilo zanimljivo upravo to: kretati se između vremenskih linija i vidjeti kako prošlost utječe na sadašnjost. Imate dva putovanja koja se događaju istodobno', kaže.

Unatoč promjenama, vjeruje da će čitatelji romana prepoznati njegovu srž.

'Ako pročitate knjigu, prepoznat ćete ton, atmosferu i, nadam se, senzualno pripovijedanje', dodaje.

'Ovo nije studija zavisti'

Ljubavni trokuti na ekranu često se prikazuju kroz ljubomoru, natjecanje i osjećaj izdaje. 'The Trio' tu formulu okreće u drugom smjeru. Za Hazeliusa, odnos Huga, Thore i Augusta nije priča o zavisti. Tajna je u tome da su najsretniji zajedno.

'Ideja je bila da su oni najsretniji kada su zajedno. Njima ne smeta gledati kako dvoje od njih uživa jedno s drugim. Tu nema zavisti na taj način. Više je riječ o tome da svatko od njih ima vlastite demone s kojima se bori, a ti demoni staju na put ljubavi', objašnjava.

Upravo je to, kaže, bilo osvježavajuće u pristupu ljubavnom trokutu.

'Najbolji trenuci događaju se kada su zajedno i to mi se činilo kao svjež način pričanja drame o trokutu. Za mene ova priča nije studija zavisti', ističe.

Hugo koji bježi prije nego što bude ostavljen

Jedan od složenijih izazova bio je prikazati Huga u dvije životne dobi. Mlađeg Huga igra Seth Manteus, dok odraslog Huga tumači August Wittgenstein. Hazelius kaže da je proces bio vrlo zanimljiv jer su morali stvoriti osjećaj da gledamo istu osobu u različitim fazama života.

'Bilo je jako zabavno raditi s dvojicom glumaca koji igraju isti lik. Budući da je mlađa verzija prisutnija u priči, većinu toga snimali smo prvo s njim, a zatim smo starijem Hugu mogli pokazati što mlađi Hugo radi organski, kako bi mogao preuzeti isti način držanja tijela i kretanja', objašnjava.

Važan detalj bio je i jezik.

'Oni govore specifičnim švedskim dijalektom, što ne možete uočiti ako ne govorite švedski. Imali smo i trenericu za dijalekt jer lik dolazi iz određenog grada u Švedskoj s vrlo specifičnim govorom. Sve je to bio dio pokušaja da ih spojimo i da gledatelj povjeruje da je riječ o istoj osobi', kaže.

Hugova nostalgija, smatra redatelj, povezana je s iskustvom koje mnogi prepoznaju u srednjim godinama.

'Jedna od tema serije svakako je što znači stvarno odrasti, biti u četrdesetima i početi razmišljati o prvoj velikoj ljubavi iz rane odrasle dobi. Mislim da svi imamo odnos prema tome. Ili ste tada sanjali da budete zaljubljeni, ili ste bili zaljubljeni. Te ljubavne priče često se slome i izgore, i obično niste s tom osobom, možda s dobrim razlogom', kaže Hazelius.

No pitanja ostaju.

'Kada ste u četrdesetima, počnete gledati unatrag i pitati se što bi bilo da se dogodilo drukčije. Zašto se raspalo? Što bi se dogodilo da smo pokušali ponovno? Što ta osoba radi danas? Ta su pitanja vrlo zanimljiva za televizijsku seriju', govori.

Za Huga, dodaje, taj odnos nije bio tek jedna ljubavna priča.

'To nije bila bilo kakva ljubavna priča za njega. To je ljubavna priča od koje je pobjegao i zbog koje je cijeli život nastavio bježati od intimnosti, iz straha da će biti ostavljen. On ostavlja ljude prije nego što oni mogu ostaviti njega', zaključuje Hazelius.

Emocije koje moraju djelovati stvarno

Iako je serija emocionalno izrazito zahtjevna, Hazelius kaže da mu upravo to nije bio najteži, nego najuzbudljiviji dio posla.

'Volim emocije na ekranu. Teško je, ali to je najzabavniji dio posla - stvoriti intenzivne emocije koje i dalje djeluju vrlo autentično', kaže.

Najviše vremena i energije uložili su u to da odnosi među glumcima djeluju stvarno.

'Puno smo vremena proveli na probama, druženju i međusobnom upoznavanju. To je bio velik dio posla, da glumci budu potpuno opušteni jedni oko drugih i da osjećaju da mogu pokazati sve od sebe - jedni drugima, meni i direktoru fotografije. Željeli smo da se osjećaju kao da su među prijateljima, da u prostoru postoji ljubav, da mogu ispasti smiješni i pokazati svoju potpunu ljudskost', zaključuje redatelj.