Imao je tad samo 12 godina i žurio se vratiti igri s rođacima, ne sluteći da s majkom razgovara posljednji put. U novom intervjuu princ Harry otvoreno je progovorio o kajanju koje ga prati cijeli život, ali i o tome kako je tek nakon što je postao otac počeo drukčije gledati na taj trenutak.

Princ Harry (42) u velikom intervjuu za američki magazin GQ ponovno se prisjetio gubitka majke, princeze Diane, koja je 31. kolovoza 1997. poginula u prometnoj nesreći u Parizu. Njezina smrt potresla je svijet, a Harryju i njegovu starijem bratu Williamu zauvijek promijenila život.

Vojvoda od Sussexa imao je samo 12 godina kada je posljednji put razgovarao s majkom. Diana je sinove nazvala iz Pariza, dok su oni boravili u dvorcu Balmoral u Škotskoj, no razgovor je bio kratak. Harry je tada samo želio nastaviti igru s rođacima.

'Da sam znao da je to posljednji poziv...'

'Majka mi je prerano oduzeta i otvoreno sam govorio o tome da je jedno od mojih najvećih kajanja posljednji telefonski razgovor s njom. Da sam znao da je to naš posljednji razgovor, koliko bi samo drukčiji bio. A ja sam taj koji s tim mora živjeti', rekao je Harry u razgovoru s novinarom Zachom Baronom.

Prisjetio se i koliko je kao dječak bio nesvjestan težine tog trenutka.

'Sve što sam kao dvanaestogodišnjak želio bilo je otrčati i igrati se s rođacima', priznao je.

O posljednjem razgovoru s Dianom Harry i William govorili su još 2017. godine u dokumentarcu 'Diana, Our Mother: Her Life and Legacy'. Harry je tada priznao da se ne može sjetiti što je točno rekao majci, ali da će zauvijek žaliti zbog kratkoće razgovora.

U novom intervjuu Harry je otkrio i da ga je osjećaj krivnje zbog posljednjeg razgovora s majkom osobito opterećivao prije nego što je i sam postao roditelj.

Danas sa suprugom Meghan Markle ima dvoje djece, sina Archieja i kćer Lilibet, a upravo mu je očinstvo pomoglo da vlastito ponašanje iz djetinjstva sagleda s više razumijevanja.

Harry je objasnio da je prije nego što je dobio djecu taj osjećaj krivnje nosio kao težak teret. Tek kada je postao otac, počeo je drukčije gledati na postupke dvanaestogodišnjeg dječaka koji nije mogao znati što će se dogoditi.

Godinama je potiskivao tugu

Harry je u razgovoru priznao da je nakon majčine smrti godinama potiskivao emocije. Dugo je na pitanje kako se osjeća odgovarao da je dobro, iako se iza tih riječi skrivala nerazriješena tuga. Otkrio je da mu je psihoterapija pomogla da napokon prihvati vlastite osjećaje i dopusti si tugovanje. Priznao je i da gotovo dva desetljeća nije plakao zbog majčine smrti, iako je to pokušavao. S vremenom je, kaže, shvatio da preboljeti gubitak ne znači zaboraviti osobu koju smo izgubili.

Posebno ga je mučilo pitanje znači li ponovno pronaći sreću na neki način izdati uspomenu na majku. Danas na to gleda drukčije i vjeruje da tuga ne mora biti nešto što čovjeka trajno sputava.

Govoreći o odrastanju pod stalnim povećalom javnosti, Harry je priznao da kao dječak nije mogao u potpunosti razumjeti što mu se dogodilo. Uz gubitak majke morao se nositi i s činjenicom da je njegova osobna tragedija postala događaj o kojem je govorio cijeli svijet.

Ljudi mu, otkrio je, i danas prilaze i govore da se točno sjećaju gdje su bili 31. kolovoza 1997., kada su doznali za Dianinu smrt. Harry je priznao da u djetinjstvu nije razumio vlastitu tugu ni njezine posljedice te da je godinama pokušavao pronaći način kako se nositi s gubitkom.

Danas smatra da su mu upravo teške životne okolnosti pomogle razviti otpornost, ali tek nakon što je naučio prepoznati i prihvatiti vlastite emocije.

Majčina uspomena i dalje ga vodi

Povod za razgovor s GQ-om bio je i Harryjev novi edukativni program na platformi MasterClass, 'Redefining Grief: Building Resilience Through Loss', koji je pripremio u suradnji sa stručnjakinjom za tugovanje Mary-Frances O'Connor.

Kroz vlastito iskustvo želi pomoći ljudima koji se suočavaju s gubitkom, naglašavajući da ne postoji univerzalan način tugovanja.

U razgovoru se osvrnuo i na svoj odnos s ocem, kraljem Charlesom, te bratom Williamom, istaknuvši da se nada pomirenju i završetku dugogodišnjih obiteljskih sukoba.

Iako su prošle gotovo 29 godina od Dianine smrti, Harry priznaje da je uspomena na majku i dalje snažno prisutna u njegovu životu.

Razlika je, kaže, u tome što danas nastoji da ga ta uspomena ne zadržava u prošlosti, nego mu daje snagu za obitelj, djecu i rad kojim se bavi.