Nina Badrić, jedna od najvećih glazbenih diva domaće scene, nakon čak 15 godina objavila je novi album simboličnog naziva 'Moji ljudi', posvetu onima koji su stajali uz nju u svim usponima i padovima, ali on je i slavlje života, zrelosti i mira koji je s godinama pronašla u sebi.

Iako je publika često doživljava kao nedodirljivu zvijezdu koja se uvijek smije, iz njezinih novih pjesama i iskrenih odgovora otkriva se žena koja se šali na vlastiti račun, uči iz pogrešaka, štiti svoju dušu od buke i hrabro živi po svome. Vrijeme, iskustvo i životne lekcije oblikovali su je u osobu koja više nema potrebu za dokazivanjem, već samo želju za životom u skladu sa samom sobom.

Ulaskom u novu godinu otvarate novo poglavlje – novi album 'Moji ljudi' i novu energiju. Postoji li na njemu pjesma koju ste se možda 'bojali' snimiti ili pustiti u eter jer otkriva previše?

Nakon 15 godina objavila sam album 'Moji ljudi'. Svih ovih godina bilo je jako puno izuzetno uspješnih singlova, kao što su 'Rekao si', 'Dani i godine', ali dugo nisam objavila album. Neke pjesme publika je već imala prilike čuti kao najavne singlove, ali na njemu je još osam novih pjesama na kojima smo vrijedno radili prošle godine.

U glazbi nema straha i, dapače, glazba jedina trpi iskrenost, a ona je itekako potrebna. No moje emocije dok pišem neku pjesmu nisu nužno sinkronizirane s emocijama ljudi koji je slušaju. Iznenadile su me primjerice reakcije na pjesmu 'Moji ljudi', po kojoj se album i zove. Pisala sam je kao intimnu priču za meni blisku osobu, a mnogi ljudi doživjeli su je kao domoljubnu. Komentari publike na YouTubeu većinom su iz dijaspore i ta pjesma u njima budi čežnju za rodnim krajem.

Što biste voljeli da ljudi osjete dok slušaju nove pjesme?

Ako s ovog albuma ostane samo jedna pjesma u srcima ljudi, smatrat ću ga uspješnim.

Kaže se da umjetnici najbolje stvaraju iz boli ili velike sreće. Iz koje emocije je nastao ovaj album? Jeste li ga stvarali da zacijelite rane ili da proslavite život?

Rekla bih da je ovo slavlje. Nije nužno da se umjetnik inspirira isključivo patnjom. Neke od najvećih hitova napisala sam u najljepšim periodima života. Objašnjavam to tako da imam reakciju na sve što proživljavam pa kada sve prođe, u meni se počne pisati pjesma koja se reflektira na protekli događaj. Različita iskustva su u svakom slučaju dušu dala za svakoga tko se bavi glazbom.

Tko su to – vaši ljudi?

Osobe koje su mi bliske. Danas je velik blagoslov imati pored sebe dobre ljude koji vas vole i poštuju. Ja ih imam. I nekako mislim da sam ih zaslužila.

'Rijetko kad mi je netko uspio skinuti osmijeh s lica'

Glazbena scena se drastično promijenila od vaših početaka, trendovi se mijenjaju... Kako u tom moru hiperprodukcije ostajete vjerni svom zvuku, a da ne upadnete u zamku 'već viđenog'?

Otvorena sam prema svemu novome. I volim novi zvuk. Promijenio se način promocije glazbe i nosača zvuka više gotovo da i nema, a društvene mreže postale su portali na kojima se odvija glavna promocija. Ali ipak, na početku i na kraju svega uvijek stoji pjesma. Ili je imaš ili nemaš. Možeš imati sto fora, genijalan spot i brutalan imidž, no pjesma ima glavnu ulogu.

Javnost vas vidi kao divu, snažnu ženu koja nikad ne skida osmijeh. No kako izgleda Nina kada se svjetla ugase i kada život zada udarac?

Vjerovali ili ne, isto tako. Rijetko kad mi je netko uspio skinuti osmijeh s lica. Osoba sam koja se najviše šali na svoj račun pa kad mi život baci bekend paralelu, ja mu vratim još jačim felšom. Naravno, s osmijehom. :)

Koji je vaš mehanizam obrane – povlačenje u sebe ili borba?

Kako-kad. Nekad se moramo baciti u vatru, a nekad je mudrije da se naprosto maknemo.

'Treba moći stisnuti zube...'

Kad smo kod mobitela, koju stvar biste zabranili na društvenim mrežama?

Apsolutno sve komentare koji vrijeđaju čovjeka po rasnoj, osobnoj, nacionalnoj, spolnoj, vjerskoj i svim drugim osnovama. Za mladog čovjeka koji još nema izgrađen karakter to je vrlo opasna stvar.

Tijekom godina prošli ste i kroz privatne uspone i padove pod povećalom javnosti. Kako ste naučili zaštititi svoju dušu od komentara, osuda i naslova? Je li ta 'deblja koža' došla s godinama ili ste morali raditi na njoj?

Ako mislite da je lako – nije. Treba moći stisnuti zube i pregurati i preživjeti u tišini neke stvari koje su same po sebi teške, a kad ste javna osoba, nemate taj privilegij. Bilo je puno nepravdi i manipulacija, ali što ja imam od toga da kažem 'ne, nisam to ja rekla' ili 'to nije istina'? Razbacano perje teško se kupi.

Iznad svega vjerujem da će sve to život svakome od nas servirati kad se najmanje budemo nadali. Radi dobro i dobrom se nadaj, a ljudi koji imaju putra na glavi sigurno će jednom platiti ceh.

Godine donose mudrost, ali i određenu težinu. Postoji li neka odluka iz prošlosti koju biste danas drugačije donijeli ili ste tip osobe koja ne žali ni za čime?

A najbolje da ne postoji! (smijeh) Život nas uči mudrosti. Kad smo mlađi, ne znamo puno toga, nosi nas strast i donosimo neke pogrešne odluke. Kad bih imala čarobni štapić, rado bih se vratila u neke situacije i promijenila ih.

Miran, siguran i sretan život

Često se govori o sreći, ali rijetko o miru. Jeste li danas, u ovoj fazi života, napokon pronašli svoj mir i što on za vas znači? Je li to samoća, glazba ili nešto treće?

Najvažnije i najskuplje je u životu imati mir. Ali onaj istinski, u duši. Živim ga već dugo i sebe smatram sretnom i zadovoljnom ženom.

Žene u zrelijim godinama često kažu da se nikad nisu bolje osjećale u svojoj koži. Osjećate li i vi tu vrstu slobode – da više ne morate nikome ništa dokazivati?

To je istina. Danas živim mirno, sigurno i sretno. Ostvarila sam ciljeve i nemam više teret na leđima. Radim rasterećeno kada to poželim i dozvoljavam si puno više života nego rada.

Što je vaša najveća nesigurnost koju publika ne vidi?

Još najbolje da vam to otkrijem! (smijeh)

Putovanja kao lijek

A što je najveća zabluda koju ljudi imaju o vama kad čitaju o vašem životu u medijima?

Nemam pojma. Možda da sam im daleka, ali mislim da shvaćaju to da sam sasvim obična i down to the earth žena. Dušobrižnici sigurno ne znaju da nikada nisam tražila bilo što od države. Niti dobila. Mene nećete naći među glazbenicima kojima država bilo što plaća. Sama sebi plaćam zdravstveno, mirovinsko, ja državi nisam na teret. Nemam ni status umjetnika u Hrvatskoj. Prema tome, ja sam odgovorna samo sebi. I to je super osjećaj.

Nedavno ste se vratili s Kariba. Dugo ste bili daleko od naše svakodnevice i medijske buke. Što je najvažnija lekcija koju ste donijeli s tog putovanja? Jeste li tamo 'upoznali' neku drugu sebe?

Putovanja su za mene lijek. Obožavam putovati i koristim sve svoje slobodno vrijeme da odem nekamo kamo još nisam bila. Putovanja su zaista najbolje potrošen novac.

Što želite u idućih godinu dana, a da nema veze s karijerom?

Neka me život iznenadi i pomazi.

Javnost vas često propitkuje o ljubavnom statusu, što zna biti iscrpljujuće. Kako ste naučili biti sretni sama sa sobom? Je li samoća za vas teret ili luksuz koji si napokon možete priuštiti?

Zaista mislim da više nikome nije tema tko koga ljubi ili ne. Živimo u vremenu koje je zagušeno informacijama i naša pažnja traje ravno tri minute. Medijski prostor previše je zatrovan politikom i negativnim temama tako da svoj mir pronalazim u dobrom društvu, pozitivnim ljudima, smijehu, putovanjima, šetnjama, vježbanju, a najbolje mi je društvo moj pas Toto, strašan frajer iako ima sedam kilograma. (smijeh)

Vjerujete li i dalje u onu filmsku ljubav 'do kraja života' ili se vaša definicija ljubavi s godinama promijenila? Što danas tražite u ljudima – je li to strast ili prvenstveno ugoda i mirnoća?

Pa to vam je pitanje za milijun eura! Iskvarili su nas holivudski filmovi, a život je sasvim nešto drugo. Znam samo da nas nešto što je Bog zamislio ne može promašiti. I vjerujem da sve dolazi baš u najbolje vrijeme.