Kawasaki 3P je bend koji ne treba posebno predstavljati. Šira javnost ih je prihvatila nakon odličnog albuma 'Idu Bugari', a od tada su nezaobilazni i sveprisutni na playlistama, radiopostajama, ali i na terenu. Sve je počelo 1993. godine, kada su nastali u garaži u Sigetu, između dviju uzbuna. Nakon nekoliko demo snimki i nastupa po zagrebačkim klubovima stekli su kultni status. Mnogi ih se sjećaju i iz 2003., kad su nastupili na Dori, hrvatskom natjecanju za Pjesmu Eurovizije.

U sklopu Dinamova proljeća, udruga Dinamo - to smo mi organizira nekoliko događaja, čija je kulminacija veliki koncert u subotu 23. veljače u Domu sportova, na kojem osim njih nastupaju Tram11, Jura Stublić i Šank. Uz koncert, održat će se izložba klupskih eksponata u Galeriji Kranjčar, film u kinu Europa te tribina Potencijali Dinama.

Što vam znači sudjelovanje u Dinamovu proljeću? Pratite li uopće nogomet?

Tomfa: To je pozitivna priča nakon nekoliko godina sivila u ovom gradu. Sve oko Dinama napokon dolazi na svoje. Neke stvari su se promijenile u klubu. Igra dobra ekipa, postižu odlične rezultate i zaslužili su veću potporu svih nas. Nisam išao devet godina na stadion zbog osobnog stava o stanju u klubu.

Toni: Da, i meni se čini da je Dinamo konačno prodisao i organizacijski i igrački i natjecateljski. Čini mi se da su sazrele okolnosti da se navijači vrate na stadion. Meni bi recimo bilo drago da se može ponoviti atmosfera s Newcastlea, ta emocija i to jedinstvo. Samo da dobijemo, naravno. (smijeh)

Jeste li svi od reda navijači Dinama ili...?

Toni: Recimo to ovako - većina nas je. Ali to nije ni bitno, svi volimo nogomet i drago nam je kada se igra dobar i pošten nogomet, kada grad živi za klub i klub za grad.

Kako komentirate to što igrači obožavaju Thompsona? Znate li možda kojeg nogometaša koji sluša Kawasaki 3P?

Tomfa: Svatko ima svoj glazbeni ukus i bend o tome ne raspravlja i ne komentira. U biti nemamo mišljenje. Bend prate mnogi sportaši. Od veslača, skijaša i tenisača do rukometaša i nogometaša, što vidimo po mailovima potpore. Sigurni smo da je Boško Balaban najveći fan K3p-a!

Nastupate na tom koncertu uz druge izvođače. Kad je takva situacija, tko određuje raspored nastupanja, dogovaraju li se bendovi ili to radi organizator?

Tomfa: Organizator većinom određuje kada se svira. Postoje i neke izvanredne situacije kad se bendovi preslože zbog neke više sile.

Toni: To smo u potpunosti prepustili organizatoru. Bendovi su tu da daju potporu događaju pa je i logično da organizator postavi lineup onako kako misli da je najbolje.

Kako izgleda priprema u backstageu pred vaš izlazak na pozornicu?

Toni: Nemamo baš neki poseban ritual, ali je uvijek gužva, svi se muvaju, presvlače, otvaraju boce, toče pića, razgovaraju, puše. A onda se još i trubači počnu raspuhavati...

Tomfa: Uvijek je burno i zabavno... bude svega. U biti, svi jedva čekaju izaći na stage i napraviti K3p kaos.

Dvadeset i pet godina rada dobar je povod za pogled unatrag. Što biste izdvojili kao najveći uspjeh?

Toni: Uh, nikad nemamo odgovor na takva teška retrospektivna pitanja. Možda bih izdvojio nekoliko odličnih velikih live nastupa u dvoranama ili na festivalima. Nekom drugom su možda važne diskografske, novinarske, kritičarske nagrade. Uglavnom, ne razmišljamo baš puno unatrag.

Tomfa: A niti unaprijed, bogme.

Zbog čega, možda, najviše žalite, odnosno žalite li zbog ičega, nekih pogrešnih odluka, propuštenih prilika i sličnog?

Tomfa: Ne plačemo za prolivenim mlijekom. Donijeli smo sigurno 100 pogrešnih odluka i propustili 100 prilika, ali smo uvijek napravili ono što nam se činilo najboljim, najjačim i jedinim mogućim u tom trenutku.

Toni: Nikad ne znaš. Možda se upravo ta greška kasnije višestruko isplati, a prilika koja se čini uspjehom dugoročno pokaže gubitkom. Bitno je da nismo puno kalkulirali.

Kad glazba prerasta iz ljubavi u biznis (ne u negativnom kontekstu)? Je li to nešto što se vama dogodilo spontano ili se sustavno radilo na tome da postanete veliki bend?

Tomfa: Kod nas je sve spontano... zato smo toliko spori s novim materijalima. 😊

Toni: Sustavno se radilo samo na tome da se ništa ne radi sustavno. Možda je to ustvari bio taj masterplan?

Što pripremate za sljedećih 25 godina?

Toni: Otkrili smo ti sada plan - da ga imamo, mislim da ne bi valjalo. Sviramo, stvaramo i družimo se i dalje. Dok je nama zabavno, bit će i publici.

Tomfa: Ništa posao, samo zabava. Vidiš, ovo bi mogao biti dobar slogan.