O hrvatskom danceu možemo misliti što hoćemo, ali glazba grupa Colonia i Karma ne samo da je jedan od uspješnijih hrvatskih zabavnih izvoznih proizvoda (naravno, prije svega na istočnoeuropskim tržištima), nego je i vrlo očekivan, čak prvoloptaški izbor kad su u pitanju kriteriji Eurosonga. Naime, izbor za pjesmu Eurovizije svake godine prekrcan je plesnim poskočicama, pa je HTV-ovo uvrštavanje Borisa Đurđevića među autore hrvatskog kandidata za Düsseldorf već dalo navijestiti što ćemo ove godine ponuditi Europi.

Uzalud jadikovke fanova Eurosonga kako je pjesma Ante Pecotića 'Stotinama godina', koju je u finalu puno bolje izveo Jacques, uvjerljivo pobijedila prema glasovima publike u potpuno nepotrebnom prvom krugu. Žiri je mislio drukčije, a Daria Kinzer, od početka showa uporno gurana telefonskim pozivima iz dijaspore, spremno je izvela već uvježbanu englesku verziju 'Lahora', pod naslovom 'Break a Leg'. No prije nego krenu teorije urote i HTV-ovi kontraspinovi u smjeru hrvatsko-germanske tuc-tuc solidarnosti, pogledajmo u čemu je pravi problem ovogodišnjeg hrvatskog odabira.

'Lahor' iz Colonijinog recycle bina

Prije svega, stječe se dojam da je Đurđević, kao 'hrvatski David Guetta', ponudio generičku pjesmu pisanu za Coloniju i Indirin vokal, a Daria Kinzer ju je u obje izvedbe otpjevala nesigurno, neuvjerljivo i bez ikakve karizme. I dok je to možda svojstveno izboru 'naslijepo', drugi problem 'Lahora' jest neposredna konkurencija za plasman u finale, sastavljena od pet zemalja okrutno jedinstvenog ex-SSSR lobija te nekoliko moderno produciranih uptempo pjesama u odnosu na koje hrvatska zvuči kao retro disco iz prošlog stoljeća.

Tu su, prije svega, 'poljska Katy Perry' Magdalena Tul s pjesmom 'Jestem' i norveški afro-house 'Haba haba', u izvedbi Stelle Mwangi, koji podsjeća na Shakirinu 'Waka Waka', službenu pjesmu prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u nogometu. Među 33 dosad odabrane pjesme, od 38 koliko će se ukupno natjecati u Düsseldorfu, u prvoj polufinalnoj večeri nastupit će i Srbija, o čijem soul-pop slatkišu po imenu 'Čaroban' u izvedbi simpatične Nine smo se već pohvalno izjasnili.

Nije isključeno da bismo upravo sa Srbijom mogli voditi bitku za jedno od 10 mjesta koja vode u finale, a tamo će nas gotovo sigurno dočekati regionalni favoriti iz drugog polufinala – Slovenija, koja napokon ima ozbiljnog kandidata s okusom 'Vanilije' (kako se zove energična rihannasta balada u izvedbi Maje Keuc), i BiH, koja po drugi put pokušava s Dinom Merlinom i njegovom sredovječnom gorko-slatkom tužbalicom 'Love in Rewind'.

Dariju može spasiti loša konkurencija

Ako Daria Kinzer i ostvari nešto bolji plasman od hrvatskih kandidata prethodnih godina, bit će to prije svega zbog konkurencije koja se uglavnom svodi na podjednako nesigurne kopije svjetskih zvijezda. Pregledavajući snimke ovogodišnjih kandidata za Eurosong na Youtubeu, ponovno se nameće zaključak da je izbor svake godine sve tanji i tanji, pjesme sve generičkije i lošije, a ne nazire se niti element trash spektakla koji je početkom stoljeća spašavao stvar. Vremena Verke Serdočke, pastoralnih balada, etno popa i blokovskog glasovanja možda nisu bila glazbeno najreprezentativnija, ali zaraza talent showova koja se proširila Europom dodatno srozava ovo nekoć ugledno natjecanje. Stoga bi se HTV-ovci, umjesto pokušaja da Dariju za dva mjeseca učine makar prividom zvijezde, trebali zapitati – čemu dva mjeseca cijeđenja publike televotingom, pa onda dva mjeseca lobiranja, pa na koncu, kao i uvijek, izgledni neuspjeh na natjecanju sve manje zanimljivom čak i njegovim fanovima?