Riječ je o pjesmi prugastog vrapca (Zonotrichia capensis), vrste čije su različite melodije na tom području zabilježene još 1960-ih godina. Neke su se održale do danas, dok su druge s vremenom nestale.

Znanstvenici su staru melodiju rekonstruirali na temelju crteža i bilješki nastalih prije više desetljeća. Željeli su provjeriti hoće li je ptice prepoznati kao dovoljno uvjerljiv zvuk da bi je mogle naučiti. Rezultat ih je iznenadio. Naime, lokalna ptica počela je oponašati dijelove rekonstruirane pjesme.

Ptičja pjesma važna je za opstanak vrste

Pjesma pticama nije samo način komunikacije. Mužjacima može pomoći u privlačenju partnerice i obrani teritorija, a uspješno oponašanje lokalnog pjevačkog 'dijalekta' može biti važno za razmnožavanje.

'Kada govorimo o bioraznolikosti, uvijek govorimo o genima i genetskom materijalu', rekao je Gabriel B. Mindlin, profesor fizike na Sveučilištu u Buenos Airesu i jedan od autora istraživanja za Guardian. No, ističe, važan dio života životinjskih populacija čine i naučena ponašanja, poput ptičjeg pjeva.

Kada se brojnost neke vrste smanji, mlade ptice imaju manje prilika učiti od drugih pripadnika svoje vrste. Posljedica mogu biti neuobičajene pjesme ili oponašanje glasanja drugih vrsta, što može otežati pronalazak partnera.

Ptičje se pjesme razlikuju i među lokalnim skupinama iste vrste. Takvi 'dijalekti' prenose se učenjem od roditelja i susjednih ptica, a njihovo usvajanje može trajati od nekoliko tjedana do gotovo cijelog života.

Može li umjetno stvorena pjesma pomoći ugroženim pticama?

Iako prugasti vrabac globalno nije ugrožena vrsta, istraživači smatraju da bi sličan pristup jednog dana mogao pomoći u zaštiti ptica čije populacije ubrzano opadaju. Umjetno rekonstruirane pjesme mogle bi poslužiti kao zamjena ondje gdje nema dostupnih snimki koje bi se koristile za učenje.

Postoje i primjeri koji pokazuju koliko je takvo učenje važno. U Australiji su znanstvenici pratili uzgoj gololicog medojeda u zatočeništvu, u sklopu pokušaja spašavanja kritično ugrožene vrste čija se divlja populacija smanjila na oko 250 jedinki. Ptice uzgojene u zoološkim vrtovima naučile su karakterističnu pjesmu divljih pripadnika vrste nakon što su došle u kontakt sa samo dva mužjaka rođena u prirodi. Mužjaci koji su usvojili tradicionalnu pjesmu poslije su je prenosili na mlađe generacije.

Sarah Collins, izvanredna profesorica ponašanja životinja na Sveučilištu u Plymouthu, za Guardian upozorava da samo puštanje snimki nije uvijek dovoljno.

'Ponekad ptice ne uče dobro s CD-ova ili običnih snimki. Potrebna im je neka vrsta interakcije', rekla je.

Dovođenje divljih ptica u zatočeništvo radi podučavanja mladih, međutim, može im uzrokovati stres i izložiti ih bolestima. Zato bi računalno generirani zvukovi, a u budućnosti možda i alati umjetne inteligencije, mogli ponuditi sigurniju alternativu.

Zašto je važno očuvati i ptičje 'dijalekte'?

Pjesme ptica mijenjaju se prirodno, ali na njih utječu i ljudske aktivnosti te smanjenje populacija. Istraživanja su pokazala da ptice preseljene na nova područja mogu sporije usvajati pjesmu ako se ona razlikuje od dijalekta koji poznaju.

'Ptice koje pjevaju pjesme koje se ne podudaraju s lokalnima ne pronalaze partnera tako brzo, a ni nakon stvaranja para ne prolaze jednako dobro', objasnila je za Guardian, Rebecca Lewis, znanstvenica za zaštitu prirode u zoološkom vrtu Chester.

Zbog toga očuvanje vrste ne znači samo osigurati joj stanište i dovoljno hrane. Važno je sačuvati i ponašanja koja su ptice naučile od svojih prethodnika. Mindlin ističe da se danas snima sve više ptičjih pjesama, a snimke u baze podataka pohranjuju i brojni ljubitelji promatranja ptica.

'Jednog dana bit ćemo zahvalni što imamo sve te zapise', rekao je.

U parku u Buenos Airesu rekonstruirana melodija i dalje se može čuti, iako je pjeva tek nekoliko ptica, nedaleko od mjesta na kojem je snimka puštena. Hoće li se pjesma trajno vratiti u lokalnu populaciju, tek treba vidjeti.