Tisućljetna metoda pročišćavanja vode mogla bi ponuditi rješenje za jedan od najozbiljnijih suvremenih problema – mikroplastiku u pitkoj vodi. Novo istraživanje pokazuje da sjemenke moringe, poznate i kao 'čudesno drvo', mogu ukloniti čak 98 posto mikroplastičnih čestica, pri čemu u nekim uvjetima nadmašuju standardne kemijske metode, piše Euronews.

Mikroplastika – sitne čestice plastike manje od pet milimetara – desetljećima se nakuplja u vodama diljem svijeta. Nastaje raspadanjem ambalaže, tekstila, boja i automobilskih guma, a zbog svoje veličine lako prolazi kroz sustave filtracije i ulazi u ljudski organizam.

Europska unija već je 2024. godine pooštrila nadzor mikroplastike u pitkoj vodi, no istraživači upozoravaju da najmanje čestice i dalje prolaze kroz filtre te mogu završiti u krvi i organima.

Prirodno rješenje iz laboratorija

Novo istraživanje, koje je vodila Gabrielle Batista sa Sveučilišta São Paulo State (UNESP), usporedilo je učinkovitost klasične kemikalije aluminijevog sulfata s prirodnim ekstraktom dobivenim iz sjemenki moringe.

Obje metode temelje se na istom principu: neutralizaciji električnog naboja čestica mikroplastike. Time se sprječava njihovo odbijanje, pa se čestice grupiraju u veće nakupine koje se zatim mogu ukloniti filtracijom.

Rezultati su pokazali da su i kemijska i biljna metoda uklonile više od 98 posto PVC mikroplastike – jedne od najštetnijih za ljudsko zdravlje. Ipak, moringa se pokazala pouzdanijom u širem rasponu pH vrijednosti, što je važna prednost u stvarnim uvjetima obrade vode.

Dodatna prednost je i fleksibilnost primjene: ekstrakt moringe može se koristiti i u tzv. in-line filtraciji, čime se potencijalno izbjegava energetski zahtjevan proces flokulacije.

Problemi s kemijskim rješenjima

Aluminijev sulfat standardno se koristi u pročišćavanju vode jer učinkovito odvaja nečistoće, no njegova primjena ima i ozbiljne nedostatke.

Nepravilna upotreba može povećati razinu aluminija u vodi, što se povezuje s neurološkim poremećajima, uključujući Alzheimerovu bolest. Osim toga, proces stvara velike količine mulja koji se teško zbrinjava i često završava na odlagalištima, gdje može zagađivati tlo i vodu.

Proizvodnja te kemikalije dodatno opterećuje okoliš, a uključuje rudarenje boksita u tropskim područjima, krčenje šuma i visoke emisije stakleničkih plinova.

'Čudesno drvo' s dugom tradicijom

Moringa nije novost u svijetu pročišćavanja vode. Smatra se da su je još stari Egipćani koristili za uklanjanje bakterija i zamućenja iz vode. Ta biljka brzo raste, otporna je na sušu, zahtijeva malo resursa i istodobno djeluje kao spremnik ugljika. Ujedno doprinosi bioraznolikosti i može rasti na degradiranom tlu. Zbog široke primjene – od prehrane i medicine do kozmetike – već je stekla reputaciju 'čudesnog drveta'.

Unatoč obećavajućim rezultatima, istraživači upozoravaju da na neka pitanja još nema odgovora. Tijekom procesa može doći do otpuštanja otopljenog organskog ugljika, što bi moglo zakomplicirati daljnju obradu vode. Također, učinkovitost moringe tek treba potvrditi u velikim sustavima, poput komunalnih postrojenja za pročišćavanje vode.

Ako se pokaže uspješnom i na toj razini, ova tisućljetna metoda mogla bi postati ključni alat u borbi protiv mikroplastike.