I što može biti bolje, a što ljepše. U zemljici u kojoj su nam najamni državni dužnosnici uskratili mnoge užitke i zadovoljstva, što iz neznanja, što iz nemoći i nesposobnosti, proljetna estetika naših predivnih djevojaka i žena svakako može zaliječiti naše umorne duše. Pojmovi nemoć i nesposobnost sinonimi su međunarodnog termina latinskog korijena impotencija. Kako li je samo teško biti impotentan gledajući u sve te princeze i kraljice kako lebde našim gradskim ulicama. Život nas uči da malo toga možemo kategorički tvrditi, ali zaista možemo tvrditi da su naše žene najljepše na planetu.

Istraživanja su pokazala snažne hormonalne promjene koje se zbivaju u ženama promjenama godišnjih doba. Na promjenama koje se sa ženama zbivaju na prijelazu iz zime u proljeće muškarci moraju biti najviše zahvalni. Pogledajte malo bolje. Dame nam nekako titraju kao strune. Sve su nešto kao prgave, kao srnice skakuću po asfaltu. Mirisne su i prpošne. Samouvjerene i opake. To je to razdoblje koje objeručke treba zgrabiti. To je razdoblje gdje organizam divlja, razbija fasade i otpore i često sam poziva na druženje bez svjesne odluke njegove vlasnice.

I to sve nužno prati transformacija odjeće. Karte su bačene, odjeća za novu proljetnu sezonu kupljena. Svaki od ovih nekoliko proljetnih dana ona nosi neki novi komad robe. Tijelo se osjeća beskrajno seksi, pa ga i odjeća mora pri tome podržati. Još ne možemo vidjeti trbuščiće, ali i ovo što se otkrilo dovodi do senzualnog ludila. Šalovi su otkrili zamamne dekoltee, zimski kaputi načinili su mjesta jaknama do struka, a tik-takanje bedara hipnotizira. I boje su se izmijenile. Siva i crna povukle su se pred jarkim i bogatim.

A koja je ljepša od koje? Taman kada pomislimo, ovo je žena dana, pojavi se iza ugla neka nova, malo prepotentna izraza lica, izbjegava poglede, gleda pred sebe i čitav svijet se okreće oko nje. Naravno, može si to dopustiti. Osjeća se savršeno, izgleda savršeno. I dok muškarci svjesno ili nesvjesno ocjenjuju, ona prikuplja bodove svakim novim pogledom i njegovom duljinom.

Možda ne možemo svaki dan na pristojnu večeru u fini restoran, možda ne možemo svaki dan pogledati novi film ili kazališnu predstavu. Krivnja je to tuđe impotencije. Međutim, dvanaest, petnaest kuna možda skupimo za mali macchiato u nekoj od frekventnih ulica u gradu. Sjednemo, neki od nas zapale i cigaretu, i prepustimo se uživanju promatranja sve te nadmoćne potencijalne seksualne energije zarobljene u predivnim proljetnim boginjama koje se izmjenjuju pred našim očima. Možda prođe neka koju tek toliko poznajemo. Možda bi i ona popila mali macchiato.