Poznati hrvatski matematičar Toni Milun na Facebooku je opisao iskustvo iz jednog istarskog kafića koje se brzo pretvorilo u raspravu o cijenama, odnosu prema gostima i malim stvarima koje često odlučuju hoće li se netko negdje vratiti.
Milun je ispričao da su u kafiću naručili dvije kave, limunadu i vodu. Umjesto obične čaše vode, na stol im je stigla bočica po cijeni od 3,50 eura. Kaže da flaširanu vodu nisu tražili, pa su je vratili i ponovno zatražili čašu vode.
Upravo taj detalj zasmetao mu je više od same cijene. Napisao je da mu je cijela situacija ostavila loš dojam i poručio da ga taj kafić više neće vidjeti. Njegova objava ubrzo je izazvala velik broj komentara, a mnogi su počeli dijeliti vlastita iskustva s vodom, kruhom i drugim dodacima koje nisu izričito naručili.
Istog dana potpuno drukčije iskustvo
Zanimljivo, svega nekoliko sati poslije Milun je u Istri doživio potpuno suprotan tretman. U obližnjem restoranu naručili su brancina s blitvom, dagnje i pola litre vina, a račun je iznosio 38,50 eura. Hranu i uslugu pohvalio je, a posebno mu je ostalo u sjećanju to što su ih na kraju počastili pićem. Zadovoljni pristupom, ostavili su i napojnicu.
Uspoređujući ta dva iskustva, Milun je poručio da problem po njemu nije nužno u tome da nešto košta više, nego u načinu na koji se prema gostu postupa i ima li on uopće mogućnost izbora.
Objavu je zaključio porukom: 'Budimo dobri, ali ne budimo glupi. Ne dajmo da nas drugi iskorištavaju.'
Komentari podijeljeni
Rasprava se vrlo brzo podijelila u dva tabora. Dio ljudi složio se s Milunom i tvrdio da bi gostu trebalo jasno ponuditi izbor između obične vode i one koja se naplaćuje. Drugi su pak smatrali da je njegova reakcija pretjerana te da gost jednostavno može odbiti nešto što smatra preskupim.
Baš zato je jedna obična čaša vode postala puno veća tema. U središtu rasprave više nije samo 3,50 eura, nego pitanje koliko male geste i način komunikacije mogu utjecati na cjelokupno iskustvo gosta.
