Žene partnerima daju popis riječi koje moraju naglas pročitati, a njihove pokušaje snimaju i objavljuju na društvenim mrežama.

Na popisima se pojavljuju riječi poput epitome, hyperbole, cynicism, conscientious, faux pas, fuchsia, challah, gnocchi i hors d'oeuvres.

Jedan od viralnih videa skupio je više od 8,8 milijuna pregleda, a muškarac u njemu pravilno je pročitao tek pet od 17 ponuđenih riječi.

Ono što je počelo kao bezazlena šala među parovima ubrzo se pretvorilo u puno ozbiljniju raspravu: koliko nam je zapravo važna inteligencija partnera i može li velika razlika u obrazovanju ili općoj kulturi dugoročno postati problem u vezi?

Komentari ispod viralnih snimki prilično su nemilosrdni, a neke korisnice čak tvrde da bi loš rezultat na testu za njih bio razlog za prekid. No stručnjaci upozoravaju da je takvo zaključivanje površno.

Žene su danas obrazovanije

Sposobnost pravilnog izgovaranja teških ili stranih riječi nije pouzdana mjera inteligencije, a neke riječi s popisa više otkrivaju obrazovanje, kulturno okruženje ili društveni sloj nego sposobnost osobe da bude kvalitetan partner.

Guardian temu povezuje i sa zanimljivom promjenom u modernim vezama. Prema podacima Pew Research Centera koje navodi, među osobama od 25 do 34 godine diplomu danas ima 47 posto žena i 37 posto muškaraca. Zbog promjene obrazovne strukture žene su danas češće nego prije u vezama s muškarcima koji imaju nižu razinu formalnog obrazovanja.

Bivša sociologinja Tindera i Bumblea Jess Carbino pritom kaže da inteligencija, kada ljude pitaju što traže kod partnera, obično nije među tri najvažnije osobine. Puno češće spominju humor, dobrotu i fizičku privlačnost.

Terapeutkinja za parove Robin Hamilton dodaje da nije presudno ima li netko određenu diplomu ili poznaje svaku riječ u rječniku, nego može li s partnerom komunicirati i ravnopravno sudjelovati u razgovoru.

Pravi problem možda nije pogrešno izgovorena riječ

U dugoj vezi intelektualna kompatibilnost može biti važna, ali ona ne mora značiti jednak IQ, istu diplomu ili identične interese.

Puno važnije može biti postoji li između partnera znatiželja. Možete li jedno drugome ispričati nešto novo? Zanima li partnera ono što imate za reći? Možete li razgovarati o ozbiljnim temama bez omalovažavanja? Možete li se ne slagati, a da razgovor ne postane natjecanje u tome tko je pametniji?

Upravo se tu skriva i manje simpatična strana viralnog izazova.

Ako je svrha snimke zajednička šala u kojoj oba partnera uživaju, test može biti tek bezazlena zabava. No ako se partnera javno izlaže milijunima nepoznatih ljudi kako bi mu se rugali zbog pogrešnog izgovora, priča više nije samo o njegovu vokabularu.

Tada možda puno zanimljivije pitanje nije koliko je partner pametan, nego koliko poštovanja postoji u vezi.

A možda je upravo to najbolji zaključak viralnog testa: osoba koja ne zna izgovoriti hors d'oeuvres može to naučiti za deset sekundi. Manjak međusobnog poštovanja ipak se nešto teže popravlja.