Vlažna maramica stvorena je pedesetih godina prošlog stoljeća kao pomoć u hitnim situacijama pri izmjeni dječjih pelena. Devedesetih godina započela je njena masovna proizvodnja, a osim za brisanje guza svojih najmilijih danas je u raznim varijantama uz dodatke deterdženata i antibakterijskih sredstava koristimo za brisanje podova, pranje ruku, sanitarnih čvorova i radnih površina.

Vjerovanje u antibakterijsku moć vlažnih maramica danas čini veliki problem. Njihova moć ubijanja bakterija, kako pokazuju najnovije studije, vrlo je varijabilna, a često se njima čisti više različitih površina. Na taj način ne samo da se ne ukloni bakterije, nego ih se vrlo učinkovito rasprostranjuje od recimo radnog do kuhinjskog stola. Poražavajuće je da se istim principom ubojite bakterije vrlo često šire i u bolnicama.

Još jedna opasnost krije se u sličnosti vlažne maramice s toaletnim papirom ili papirnatom maramicom pa unatoč napisima na ambalaži da je se ne baca u zahodsku školju, vrlo često završi upravo ondje. Povlačenjem vode vaša briga tu prestaje, a počinje noćna mora službi za održavanje kanalizacijskih sustava. Za razliku od papira čija se celulozna vlakna raspadaju u vodi, plastična vlakna vlažnih maramica teško su razgradiva pa se talože u kanalizacijskim sustavima smanjujući propusnost cijevi ili ih čak začepljuju. A to si nikako ne želite!

Sličan problem zbog njihove teže razgradivosti događa se i na plažama gdje nemarno odbačena vlažna maramica nošena i slabim poletarcem lako završi u moru te zbog sličnosti s meduzom umjesto slasnog postane smrtonosan zalogaj morske kornjače.

Stoga, ako u omiljenom kafiću ili na poslu ne nadopunjuju redovito sapun, pokušajte naći u svojoj torbici mjesto za bočicu u kojoj ćete ponijeti svoj. Prije nego što vlažnim maramicama istuširate svoju bebu, sjetite se da u kući imate tople tekuće vode. Ako vam je vlažna maramica u određenom trenutku jedini izbor, vodite barem računa o tome kamo ćete je baciti.