Najbolji doživljaj Pariza pruža se s brežuljka Montmartre, a ne s Eiffelovog tornja, simbola Pariza (ovo je pouka za sve one koji misle da grad mogu doživjeti iz visine, a da ga ne osjete). Montmartre predstavlja sliku pakla, čistilišta i raja istovremeno
Osim što je to naziv brežuljka, službeno je povijesni kvart s ograničeno dopuštenim razvojem kako bi se očuvao njegov povijesni karakter. Kad je Napoleon III naumio Pariz učiniti najljepšim gradom na svijetu, prvi korak bio je navoženje velike količine zemlje blizu centra grada, što je dovelo do toga da su se originalni stanovnici odselili na rubove, između ostalog na Montmartre. Budući da je Montmartre bio izvan centra i zbog činjenice da se ondje proizvodilo vino, brzo je postao popularno mjesto za opijanje. Tako se razvio u mjesto za slobodoumnu i dekadentnu zabavu. U njegovom podnožju prostire se kvart Pigalle, koji u ovoj metafori simbolizira pakao sa svojim noćnim klubovima, kabareima, seks-šopovima, prostitutkama i različitim grijesima koji proizlaze iz ove ponude. Pigalle je pravo mjesto za one koji žele iskusiti Pariz noću i pritom griješiti.
Kako se uspinjemo uskim vijugavim ulicama, dolazimo do čistilišta - dražesnog seoskog trga Place du Tertre, gdje su živjeli i stvarali mnogi poznati umjetnici (Salvador Dali, Pablo Picasso, Claude Monet, Vincent van Gogh, Modigliani). Ovaj čistilišni dio Montmartrea ima sveprisutnu energiju umjetničkog stvaralaštva – i danas su ovdje mnogobrojni ulični slikari, šareni posteri koje je napravio Henri de Toulouse-Lautrec, okolni dražesni trgovi i vijugave ulice. Ugodna i topla atmosfera Place du Tertreas njegovim povijesnim izgledom, restoranima i kafićima budi želju da se tamo sjedi satima i samo promatra ljude.
Još malo fizičkog i duhovnog napora i po stepenicama se dolazi u raj, do vrha brda Montmartre odnosno bazilike Sacre Coeur, čija je bjelina suprotnost neonskim crvenim natpisima podnožja Montmartrea. Ovdje se sa 130 m pruža spektakularni pogled na grad – Pariz vam leži pod nogama. Jajolika kupola bazilike je druga najviša građevina u Parizu nakon Eiffelova tornja. Bazilika je nastala iz zavjeta da će se posvetiti crkva Svetom Srcu Isusovu ako Francuska bude pošteđena pruskog nasrtaja. Pariz je bio spašen od najezde usprkos ratu i podužoj opsadi. I danas se tu svaki dan održava sveta misa za duše poginulih u francusko-pruskom ratu.
ARTS VIVANTS
Pariz traži maksimalan angažman od osjetila – ovdje je i zrak umjetnički i boemski. Njime se prožimaju različiti mirisi – vlažni kaputi, vlažan asfalt, hrana, pseći izmet, jeftin parfem, hašiš, a u pariškom se metrou isprepliću mirisi mokraće i kroasana. Uza sve to ima neku prekrasnu mekoću i atmosferu koja potiče na stvaranje i uživanje u životu.
RATIO VS. EMOTIO
Možda najveća suprotnost Montmartreu je kvart s pariškim sveučilištima, gdje su postavljeni automati za knjige – ova racionalnost i intelekt nastoje prodrijeti u objašnjavanje svrhe i smisla života, za razliku od Montmartreovih umjetnika koji su živjeli i stvarali na temelju inspiracije i mašte, smatrajući pri tome racionalnost ozbiljnom bolešću.
SLON I MRAVI
I na kraju, Pariz ne bi bio Pariz da se ne spomene Eiffel. Njegove slonovske noge pažljivo stoje kako u podnožju ne bi zgazio kolone ljudskih mrava koji mile danju i noću njegovom konstrukcijom ne bi li ga svladali i doživjeli Pariz. Ali, ponovimo - Pariz se ne doživljava iz zraka, Pariz se živi. U punom smislu te riječi.
