Oprano rublje trebalo bi mirisati na svježinu, no mnogi primijete da iz perilice izlazi s blagim, ustajalim mirisom. Problem rijetko leži u deterdžentu, već u samom uređaju, točnije u nekoliko dijelova koje većina ljudi godinama zaobilazi pri čišćenju. Dobra je vijest da se neugodni mirisi mogu ukloniti brzo, jeftino i bez posebnih sredstava
Perilicu rublja doživljavamo kao uređaj koji čisti, pa nam rijetko pada na pamet da i ona sama treba redovito održavanje. Ipak, kombinacija vlage, topline i ostataka deterdženta stvara idealne uvjete za razvoj bakterija i plijesni, a prvi znak da nešto nije u redu obično je upravo neugodan miris rublja.
Gumena brtva oko vrata najčešći je krivac. U njezinim naborima zadržavaju se voda, dlačice, kosa, pa čak i sitni predmeti zaboravljeni u džepovima. Ako je razmaknete prstima, mnogi će ondje pronaći tamne mrlje, sluzave naslage ili ostatke plijesni, i to iako izvana uređaj izgleda besprijekorno.
Gdje se skriva prljavština
Osim brtve, problematična je i ladica za deterdžent i omekšivač. Ostaci sredstava u njoj se s vremenom zgusnu i postanu ljepljivi, a u kutovima se razvija plijesan koja se pri svakom pranju ispire ravno u bubanj. Ladicu je u većini perilica moguće potpuno izvaditi, pa je preporučljivo barem jednom mjesečno oprati je toplom vodom i starom četkicom za zube.
Treće kritično mjesto je filtar pumpe, smješten najčešće iza malog poklopca u donjem dijelu perilice. Ondje završavaju vlakna, novčići, kopče i druge sitnice, a zaustavljena voda brzo počinje zaudarati. Prije otvaranja filtra ispod njega treba postaviti posudu ili ručnik jer će iscuriti nešto vode.
Navike koje stvaraju problem
Dio odgovornosti leži i u načinu na koji perilicu koristimo. Pranje isključivo na niskim temperaturama štedi energiju, ali na 30 ili 40 °C ostaci masnoće i deterdženta ne otapaju se u potpunosti, nego se talože u unutrašnjosti uređaja. Slično vrijedi i za prekomjerne količine deterdženta i omekšivača, koje mnogi koriste u uvjerenju da će rublje biti čišće i mirisnije, iako je učinak često suprotan.
Velika je pogreška i zatvaranje vrata odmah nakon pranja. Zarobljena vlaga u zatvorenom bubnju pogoduje razvoju plijesni, zbog čega stručnjaci savjetuju da se vrata i ladica ostave odškrinuti nekoliko sati, dok se unutrašnjost ne osuši. Jednako tako, oprano rublje ne bi trebalo predugo stajati u perilici.
Kako vratiti svježinu
Za temeljito čišćenje dovoljno je jednom mjesečno pokrenuti prazan program na najvišoj temperaturi, od 60 do 90 °C, ovisno o mogućnostima uređaja. Mnoge novije perilice imaju i poseban program za čišćenje bubnja. U bubanj se može dodati sredstvo namijenjeno čišćenju perilica, a kao jeftinija alternativa često se koriste soda bikarbona ili ocat, pri čemu je dobro provjeriti upute proizvođača jer ocat u većim količinama može oštetiti gumene dijelove.
Brtvu je nakon pranja dobro obrisati suhom krpom, a kod tvrdokornih naslaga pomoći će blaga otopina vode i sredstva za čišćenje. Uz malo redovite pažnje perilica će dulje trajati, trošiti manje energije, a rublje će napokon mirisati onako kako bi i trebalo.