Prema novoj studiji, poimanje roditeljstva je individualno i zasniva se na tome kakav ste život živjeli prije te zahtjevne uloge i kakav sustav vrijednosti imate, a knjige ili savjeti neće vas puno promijeniti.

Američki Institute for Advanced Studies in Culture pri University of Virginia radio je istraživanje o tipu roditelja i na kraju zaključio da postoje četiri kategorije.

Prva kategorija su vjernici koji u centar svog svijeta, pa tako i u odgoj stavljaju religiju. Najvrednija stavka u njihovom je pristupu moral, a najviše od svega im je važno da djeca odrastajući nauče razliku između dobrog i lošeg. Drugi odraz u odgoju koji im je jako važan je negativnost odnosno način na koji će djeca završiti nakon zemaljskog života ako se ne budu pridržavala pravila i živjela u skladu s propisanim načelima i vrijednostima. U odgoju su odmjereni, djeca imaju dnevne obaveze i kućanske poslove, a u slučaju problema roditelj će se vjerojatno prije obratiti svećeniku nego, primjerice, psihologu.

Tolerancija umjesto vjere druga je kategorija roditelja i njima je od svega najvažnija sloboda čovjeka pa tako i djeteta. Uz tu slobodu, naravno, dolazi i snošenje posljedica za donesene odluke, a uloga roditelja je da dijete pripremi na takav život. Većina anketiranih roditelja u ovoj skupini u moralnom smislu razmišlja o dobrobiti većine, a ne o osobnoj sreći i na taj način odgaja djecu. Obrazovaniji su od prosjeka, ali imaju manje članova obitelji. Izloženiji su modernoj kulturi i otvoreniji prema tehnologiji, a za savjete će se obratiti stručnjacima.

Treća skupina roditelja za svoju djecu najviše želi da usvoje preživljavanje u stvarnom svijetu, a taj put ne uključuje nužno knjige i obrazovanje. Tome vjerojatno pridonosi činjenica da je ova skupina nešto manje obrazovana od prosjeka, piše Huffington Post. Većinom imaju samo jedno dijete, a dvije trećine parova je u braku. Ovaj tip roditelja u konstantnoj je brizi jer im nikada nije dovoljno dobar trenutak za donošenje djeteta na svijet te ne vide svijetlu budućnost. U toj brizi često previše ulaze u privatni prostor djeteta i zabadaju nos.

Posljednja skupina su zaneseni vizionari. Također ne spadaju među najobrazovanije, ali imaju visoka očekivanja. Puno se nadaju i ulažu u djecu jer im žele dati više nego što su sami imali. Njihov je pogled na roditeljstvo i budućnost djece optimističan te se nadaju da će djeci u budućnosti svakako biti bolje i napravit će sve da se to ostvari. U tom smislu brzi su u pohvalama i motivaciji za sve dobro što dijete napravi, ali jednako tako će ih brzo pokuditi ili kazniti, a sve za njihovo dobro i svijetlu, bolju budućnost.