Mokre tenisice najlakše je ostaviti u hodniku i pozabaviti se njima kasnije. No upravo je to recept za tvrdokoran neugodan miris, osobito ako ostanu zatvorene, s vlažnim ulošcima i zategnutim vezicama.

Najbrža i najsigurnija metoda ne zahtijeva korištenje ikakvih uređaja. Dovoljni su ručnik, upijajući papir i običan ventilator. Ključ je u tome da se što prije ukloni višak vode i omogući strujanje zraka kroz cijelu unutrašnjost obuće.

Najprije izvaditi uloške i vezice

Tenisice najprije treba otvoriti što je više moguće. Vezice se olabave ili potpuno izvade, a ulošci se suše odvojeno. Ispod njih se često zadržava najviše vlage, pa će tenisice zatvorene s mokrim ulošcima znatno sporije biti spremne za ponovno nošenje.

Vanjski dio obuće zatim treba pritisnuti suhim ručnikom ili krpom. Bez snažnog trljanja i uvrtanja – cilj je pokupiti površinsku vodu, a ne deformirati mokru tkaninu i potplat.

Ako su tenisice blatne, glavninu prljavštine dobro je pažljivo ukloniti prije sušenja. Iznimka su modeli od brušene kože, kod kojih je sigurnije pričekati da se blato osuši pa ga potom iščetkati.

Papir izvlači vlagu, ali ne smije biti naguran

U unutrašnjost tenisica treba staviti zgužvani novinski ili drugi upijajući papir. On će izvući dio vlage i pomoći obući da zadrži oblik. Papir ne treba sabijati do kraja jer se time usporava protok zraka.

Kada postane vlažan, zamjenjuje se suhim. Prva zamjena obično je potrebna brzo jer papir tada pokupi najveću količinu vode. Kod svijetlih tenisica sigurniji su bijeli papirnati ručnici ili čista pamučna krpa jer se tinta s novina može preslikati na mokru podstavu.

Iz Nikea također preporučuju uklanjanje uložaka i vezica te punjenje tenisica novinama, uz sušenje u suhom i dobro prozračenom prostoru.

Ventilator je najbrži saveznik

Najbrže će se osušiti tenisice postavljene ispred ventilatora, tako da zrak ulazi ravno u njihovu unutrašnjost. Ispod njih treba staviti ručnik koji će pokupiti vodu, a jezik obuće izvući prema van kako ne bi zatvarao otvor.

Ventilator ne koristi toplinu, pa je manji rizik da će se ljepilo odvojiti, pjena u potplatu deformirati ili gornjište skupiti. Dobro natopljenim tenisicama i dalje će trebati nekoliko sati, ali će se osušiti osjetno brže nego ako samo stoje u kutu prostorije.

Ako ventilatora nema, pomoći će često mijenjanje papira i prozračno mjesto u zatvorenom prostoru. Tenisice ne bi trebalo ostavljati na izravnom suncu, osobito ako su jarkih boja ili izrađene od osjetljivih sintetičkih materijala.

Radijator i fen nisu dobro rješenje

Stavljanje tenisica na radijator djeluje logično, no visoka temperatura može omekšati ljepilo, iskriviti gumene dijelove i skratiti vijek trajanja obuće. Isti problem stvara sušilo za kosu ako se dugo drži blizu jednog mjesta.

Ni sušilica rublja nije univerzalno rješenje. Okretanje i toplina mogu oštetiti konstrukciju tenisice, a udaranje obuće o bubanj nije dobro ni za uređaj. Čak i kada oznaka proizvođača dopušta strojno sušenje, treba koristiti najnižu temperaturu i policu za obuću, ako je sušilica ima.

Za većinu svakodnevnih i sportskih tenisica mnogo je sigurnije osloniti se na zrak, ventilator i upijajući papir.

Kako spriječiti neugodan miris

Neugodan miris ne nastaje samo zato što su tenisice bile mokre, nego zato što vlaga predugo ostaje zarobljena u toploj i slabo prozračenoj unutrašnjosti. Zato ih ne treba vraćati u ormarić, kutiju ili sportsku torbu dok nisu potpuno suhe.

Ulošci se vraćaju tek kada ni oni ni unutrašnjost tenisice više nisu vlažni na dodir. Ako se neugodan miris ipak pojavi, obuću treba očistiti prema uputama proizvođača i ponovno temeljito osušiti. Miris se ne isplati samo prekriti sprejem dok je materijal još mokar.

Sve u svemu, najkraća formula glasi:

1. izvaditi uloške i vezice
2. ručnikom pokupiti višak vode
3. umetnuti upijajući papir i usmjeriti hladan zrak ventilatora u tenisice.

Nekoliko minuta posla nakon ulaska u kuću može značiti razliku između suhih tenisica za sljedeće jutro i para obuće koji će se danima morati prozračivati.