U Kaptol Boutique Cinema održana je druga po redu konferencija Brain Labyrinth, u organizaciji IN VIDA agencije, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta.

Konferencija je okupila ugledne stručnjake koji su kroz predavanja i panel-rasprave progovorili o sve izraženijim izazovima mentalnog zdravlja djece i mladih, ulozi obitelji i obrazovnog sustava te važnosti pravodobnog prepoznavanja emocionalnih teškoća.

Iza ove hvalevrijedne inicijative stoji Ivana Vidušin, mag. oec., vlasnica i direktorica IN VIDA agencije, koja već 15 godina uspješno djeluje u području organizacije događanja, kreativnih komunikacija i brend iskustava. Brain Labyrinth pokrenula je iz osobne želje da svoje dugogodišnje profesionalno iskustvo usmjeri i prema projektima koji imaju širu društvenu vrijednost.

„Vjerujem da uspjeh ne mjerimo samo poslovnim rezultatima, nego i tragom koji ostavljamo u društvu. Brain Labyrinth nastao je iz želje da otvorimo teme o kojima se još uvijek nedovoljno govori i povežemo stručnjake, roditelje, škole i institucije. Djeca i mladi danas odrastaju u iznimno zahtjevnom svijetu, a na nama odraslima je da ih naučimo slušati, razumjeti i pružiti im podršku. Želja mi je da ova konferencija preraste u dugoročnu inicijativu koja će poticati konkretne pozitivne promjene”, istaknula je Ivana Vidušin, idejna začetnica konferencije.

Uvodni pozdrav održala je Katarina Milković, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, istaknuvši da su djeci i mladima u složenom i nepredvidivom svijetu potrebni putokazi koji će ih usmjeravati te podrška koja će im pomoći da razvijaju povjerenje u sebe i vlastite osobnosti.

Jesu li djeca postala krhkija ili je odrastanje postalo teže?

Ovim pitanjem konferenciju je otvorila Mia Jović, mag. socijalne pedagogije, naglasivši važnost razvijanja emocionalne otpornosti kod djece i mladih. Jedna od ključnih poruka njezina predavanja bila je da mladi danas sve češće traže pomoć, ali i dolaze sa samostalno postavljenim dijagnozama koje mogu otežati razumijevanje vlastitih teškoća. Pritom je istaknula važnost roditeljske podrške koja djetetu ostavlja prostor za samostalno suočavanje s izazovima, uz uključivanje roditelja kada ih dijete ne može riješiti samo.

Posebnu pozornost izazvalo je predavanje doc. dr. sc. Natka Gereša, dr. med., specijalista psihijatrije, pod nazivom „Prazna klupa, glasna poruka: Kada dijete ne može u školu?”. Upozorio je na činjenicu da se emocionalne teškoće djece često manifestiraju kroz stvarne tjelesne simptome poput bolova u trbuhu, glavobolja i mučnine, osobito prije odlaska u školu. Istaknuo je da je prazna školska klupa simptom, a ne dijagnoza te da je ključno razumjeti što djetetu otežava dolazak u školu. Umjesto pitanja „Zašto nećeš?“, potrebno je pitati „Što ti je najteže?“ i ozbiljno shvatiti tjelesne simptome, čak i kada su medicinski nalazi uredni. Naglasio je važnost ranog prepoznavanja teškoća te toplog i dosljednog pristupa, uz jasan plan podrške i osobu koja će pratiti dijete na putu povratka u školu, korak po korak.

Jedno od posebno zapaženih stručnih izlaganja bilo je i predavanje prof. dr. sc. Darka Marčinka, dr. med., specijalista psihijatrije, pod nazivom „Dobri odnosi: lijek za usamljenost i traumu”. Tema je otvorila pitanje važnosti kvalitetnih međuljudskih odnosa, emocionalne povezanosti i osjećaja pripadnosti kao važnih čimbenika očuvanja mentalnog zdravlja. Uz to, podsjetio je na Freudovu misao da su u životu važne dvije stvari – voljeti i raditi. Govoreći o zdravlju, sreći i dugovječnosti, naglasio je važnost kvalitetnih odnosa, osjećaja smisla i povezanosti s drugima, osvrnuvši se na rezultate dugogodišnjeg harvardskog istraživanja. Istaknuo je i vrijednost odmora i sanjarenja kao prostora za kreativnost i nove uvide, podsjećajući da idejama treba vrijeme da sazriju.

Martina Margreitner Čolan, mag. psych., iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u predavanju „Škola skrojena za prosjek, a što s djecom koja to nisu?” upozorila je na izazove s kojima se suočavaju djeca koja se teško uklapaju u standardizirana očekivanja obrazovnog sustava. Prema predstavljenim podacima HZJZ-a, tijekom 2024. godine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti evidentirano je 34.809 djece i adolescenata u dobi od 7 do 19 godina zbog mentalnih poremećaja, što dodatno naglašava važnost pravodobnog prepoznavanja i pružanja stručne podrške.

Učitelji žele pomoći, ali trebaju podršku sustava

U panelu „Učitelj/nastavnik kao podrška mentalnom zdravlju djece i mladih – gdje podrška počinje, a gdje prestaje?” posebno su odjeknuli podaci koje je predstavila dr. sc. Ljiljana Muslić, klinička psihologinja.

Istraživanje provedeno uoči razvoja programa PoMoZi Da pokazalo je da čak 97,7 % ispitanih učitelja, nastavnika i drugih školskih djelatnika iskazuje spremnost pomoći učeniku, dok se njih 70,6 % osjeća nesigurno u vlastitu sposobnost pružanja pomoći. Time je dodatno naglašena potreba za edukacijom i sustavnom podrškom nastavnicima, koji su često među prvima koji prepoznaju emocionalne teškoće djece.

Dr. sc. Muslić podsjetila je i na važnost ljudske povezanosti, istaknuvši da i danas pamtimo svoje učitelje te da i nove generacije s njima razvijaju poseban odnos. Na to se nadovezala dr. sc. Ivasović koja je istaknula da su učitelji i nastavnici velika podrška učenicima iako su vremena sve zahtjevnija.

Panel „Je li sve pet kad je sve pet?” otvorio je pitanje koliko često odrasli iza dječjeg odgovora „sve je u redu” ne prepoznaju skrivene strahove, nesigurnosti i emocionalne teškoće. Maja Šeparović Lisak, dr. med. specijalist psihijatar je istaknula da djeca provode premalo vremena u druženju s vršnjacima, iako upravo kroz zajedničku igru razvijaju socijalne vještine i motoričke sposobnosti. Upozorila je da društvene mreže sve više potiskuju susrete uživo, uskraćujući djeci dragocjena iskustva važna za njihov razvoj.

Na to se nadovezala mr. Snježana Kovač, prof. psihologije, koja je roditelje pozvala da osluškuju i ono što djeca ne izgovaraju: „Slušajte tišinu jer, koliko god vam godi kad dijete kaže da je sve pet, slušajte ono što vam djeca ne govore.“

Završni panel „AI je napisao zadaću, tko će razviti mišljenje?” bavio se utjecajem umjetne inteligencije na obrazovanje, kritičko razmišljanje i razvoj mladih, naglašavajući važnost očuvanja samostalnog mišljenja u digitalnom dobu.

Panel je otvorio pitanje kako iskoristiti mogućnosti novih tehnologija uz očuvanje ljudskog odnosa. Sanja Radić Bursać, prof. socijalni pedagog, viša stručna suradnica u znanosti i visokom obrazovanju, pri Nastavno-kliničkom centru ERF-a naglasila je da na prvome mjestu trebaju biti čovjek, odnos i kontakt, a tek potom alat. Upozorila je i da umjetna inteligencija može simulirati empatiju, obraćati nam se imenom i pružati snažnu potvrdu naših osjećaja i stavova, zbog čega ljudi mogu razviti emocionalnu povezanost s njom.Kata Leutar istaknula je odgovornost roditelja kao uzora od kojih djeca uče promatrajući i oponašajući njihovo ponašanje, dok je Katarina Marini podsjetila da se škola oduvijek mijenjala sporije od društva. Dr. Gereš naglasio je da umjetna inteligencija može biti koristan alat ako pridonosi unapređenju znanja, ali i da raspravu o njoj prate brojni mitovi te da je za oblikovanje utemeljenih stavova potrebno više podataka.

Brain Labyrinth – više od konferencije

Drugim izdanjem Brain Labyrintha IN VIDA agencija nastavlja graditi društveno odgovornu inicijativu koja povezuje stručnjake, institucije, roditelje i obrazovni sustav oko zajedničkog cilja – stvaranja zdravijeg i sigurnijeg okruženja za odrastanje.

Jer mentalno zdravlje djece i mladih nije samo pitanje pojedinca ili obitelji, nego odgovornost cijelog društva.

Djeca ne trebaju savršen svijet. Trebaju odrasle koji će ih vidjeti, čuti i razumjeti.