Sve više mladih ostaje živjeti s roditeljima i nakon zaposlenja, no jedno pitanje izaziva različita mišljenja: Trebaju li financijski sudjelovati u kućanstvu ili je roditeljski dom mjesto u kojem se stanarina nikada ne naplaćuje?
Život s roditeljima u odrasloj dobi u Hrvatskoj nije nikakva rijetkost. Visoke cijene nekretnina, skupe stanarine i troškovi svakodnevnog života mnogima otežavaju osamostaljenje, pa dio mladih ostaje u roditeljskom domu i nakon što se zaposli. No upravo tada često se otvara pitanje oko kojeg se obitelji ne mogu uvijek složiti: Trebaju li odrasla djeca roditeljima plaćati stanarinu?
Za neke roditelje odgovor je jednostavan. Ako odraslo dijete radi, ima redovita primanja i koristi zajednički prostor, sasvim je razumno očekivati da sudjeluje u kućnim troškovima. Drugi, međutim, smatraju da se vlastitoj djeci nikada ne bi trebalo naplaćivati stanovanje, bez obzira na njihove godine i financijsku situaciju.
Pomoć roditeljima ili nepotreban namet?
Zagovornici financijskog doprinosa ističu da život u zajedničkom kućanstvu podrazumijeva i zajedničke obveze. Režije, hrana, održavanje doma i ostali troškovi ne nestaju samo zato što pod istim krovom žive roditelji i njihova odrasla djeca. Prema tom razmišljanju, redovito sudjelovanje u troškovima može biti i način razvijanja financijske odgovornosti.
S druge strane, dio roditelja smatra da bi naplaćivanje stanarine vlastitom djetetu samo dodatno otežalo njegov put prema samostalnosti. Umjesto da novac daje roditeljima, mlada osoba mogla bi ga štedjeti za polog za stan, vlastitu nekretninu ili druge životne planove.
Postoji i srednje rješenje. Neke obitelji ne dogovaraju klasičnu stanarinu, nego podjelu troškova hrane i režija, dok druge očekuju da odrasla djeca preuzmu dio kućanskih poslova ili povremenih većih izdataka.
Gdje prestaje roditeljska pomoć, a počinje odgovornost?
Dodatnu složenost ovom pitanju daje činjenica da nisu sve obitelji u istoj situaciji. Neki roditelji jedva pokrivaju vlastite troškove, dok drugi mogu bez većih poteškoća financijski pomagati djeci. Neka odrasla djeca rade za minimalna primanja i pokušavaju uštedjeti za odlazak, dok druga imaju stabilne prihode, ali im život kod roditelja jednostavno više odgovara.
Zato se i odgovori često razlikuju ovisno o tome je li riječ o privremenom rješenju, dugoročnom zajedničkom životu ili situaciji u kojoj roditelji financijski uzdržavaju zaposleno odraslo dijete.
A što vi mislite? Trebaju li odrasla djeca koja rade i još žive s roditeljima redovito sudjelovati u kućnim troškovima ili bi roditeljski dom uvijek trebao ostati mjesto bez stanarine? Svoje mišljenje možete izraziti u našoj anketi.
