Milanović je kazao i da danas biti pisac i storyteller znači suočiti se s puno težim izazovima nego prije.

"Razmišljao sam puno puta koliko je pričanje priča i dar pričanja priča nešto što određuje čitave narode, a neke potpuno isključuje, naprosto, nismo isti“, rekao je.

Govoreći o svojim čitateljskim navikama i knjižničarskim uspomenama, prisjetio se Dječje knjižnice Marin Držić u kojoj "pamti svaki red" te prve knjige koje je posudio, "Doktor Jojboli".

Prisjetio se i vremena provedenog u čitaonici koju je opisao kao kreativni multimedijalni centar te dodao da još pamti knjigu "Junaci Pavlove ulice" na kojoj se, kaže, vjerojatno još vide njegovi otisci.

"Lijepo vrijeme. Lopta i stripovi su naravno bili važniji, ali od tog 'Doktora Jojbolija' ipak sam naučio nekakav jezik života, nekakav tajni jezik i tajne kodove, u kojima sam se kasnije gradio kroz čitanje“, rekao je Milanović.

Milanović je istaknuo da je prema piscima uvijek zadržavao distancu i nikada se nije dao očarati ili zavesti jednom temom ili autorom.

Osobito se osvrnuo na klasike, rekavši da im se i danas vraća.

"Vraćam se njima, ali, recimo, 'Zločin i kazna' danas me više razočarava nego oduševljava. To se smatra velikim romanom, ali danas ga ne mogu staviti u kontekst vremena u kojem živimo", ocijenio je.

"Priču vam neću pričati. Ako vas zanima prava priča, pogledajte film Roba Reinera Stand by Me", kazao je te napomenuo da u filmu jedan dječak pripovijeda potresnu priču o skupini prijatelja koji kreću u potragu za tijelom nestalog vršnjaka, a u središtu svega je dječak koji kasnije postaje pisac.

"Ja taj talent nemam, ali volim i cijenim one koji ga imaju“, dodao je Milanović.

Samo da je priča, priča nikad dosta

O svom doživljaju knjižnica i knjižničara pričali su i nagrađivani književnik Ivica Prtenjača te ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić.

Prtenjača je govorio o svom putu do pisanja koje je počelo upisom u literarnu grupu u 3. razredu osnovne koja je, kaže, donijela turbulentne i šaljive događaje.

Jokić je govorio o svom putu kroz knjižnice, od one na Jarunu, gdje je prvi put otkrio ljubav prema knjigama, preko knjižnice u Zapadnoj Virginiji, koja ga je uvela u svijet američke književnosti, do knjižnica u Cambridgeu i Oslu.

"U trenutku kada u ovoj zemlji umire svijetlo, knjižnice su mjesto na kojima to svijetlo treba zasjati", kazao je Jokić.

Zanimljive crtice iz knjižnica i knjižničarskog svijeta također su ispričali i oni koje ga najbolje poznaju - knjižničarke.

Voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu Isabella Mauro pričala je o putovanju na stručni skup gdje je govorila u ime knjižnica u Zagrebu, a knjižničarka u Ogranku Trsat Gradske knjižnice Rijeka Verena Tibljaš pričala je tri kratke priče o knjižničarima u kojima je glavni lik muškarac.

Ravnateljica Narodne knjižnice Virje Ivanka Ferenčić Martinčić govorila je o zaljubljenosti u svoj posao te o izazovu s kojim se našla zbog današnje digitalizacije - djecu zaljubiti u čitanje i u vlastitu maštu.

"Samo da je priča, priča nikada nije dosta", zaključila je.