Palača Matice hrvatske izgrađena je 1887. godine na darovanom gradskom zemljištu dobrovoljnim prilozima njenih članova i prijatelja te novcem od uspješne prodaje knjiga, i od početka je bila u vlasništvu Matice hrvatske. Zatim je država 1959. godine donijela Rješenje po kojem Matičina zgrada postaje društveno vlasništvo. Matičari su podnijeli prigovor na koji nikada nisu dobili službeni odgovor, ali je postupak nacionalizacije zaustavljen.

Prema objašnjenju glavnog tajnika Matice hrvatske Zorislava Lukića, postupak o nacionalizaciji Matičine palače bio je obustavljen vjerojatno zbog određenog političkog pritiska, što je vidljivo iz dostupne dokumentacije.

'Tadašnji visoki partijski dužnosnik Čedo Grbić poručio je Komisiji za nacionalizaciju da Matičina palača ne treba biti nacionalizirana i uzeta Matici hrvatskoj, tako da nikada nije donesena pravomoćna sudska odluka', ističe Lukić, dodajući da ni jedna državna vlast, uključujući i vrijeme potpune zabrane njenog rada od 1971. do 1990. godine, nije dovela u sumnju činjenicu da je udruga Matica hrvatska vlasnik svoje zgrade i da je upravo ona upisana u zemljišnim knjigama kao jedini vlasnik.

Zorislav Lukić, glavni tajnik MH

Problem je nastao prošle godine, kad je stanoviti građanin, vjerojatno bivši zaposlenik Matice hrvatske, nastavlja Lukić, uputio sudu pismo u kojem je zahtijevao da se provede odluka o nacionalizaciji Matičine palače iz 1959. godine. Pismo je završio upozorenjem da će u protivnom to pitanje postaviti putem medija. Na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pokušali smo saznati na temelju čega je pokrenut postupak za nacionalizaciju Matičine zgrade i radi li se doista o prijavi nekog građanina, međutim, glasnogovornica suda je izjavila da se ne može utvrditi istinitost te tvrdnje, te objasnila da je postupak pokrenut na temelju Rješenja o nacionalizaciji zgrade Matice hrvatske koju je 1959. godine donio Sekretarijat za financije Grada Zagreba.

U Matici hrvatskoj smatraju da je Općinski sud u Zagrebu donoseći Rješenje o upisu društvenog vlasništva nad Matičinom palačom 'počinio teško pravno nasilje'. Po njima, sud je prihvatio Odluku o nacionalizaciji iz 1959. godine, koja nikad nije stupila na snagu, a osim toga pronašli su u nekoliko Matičinih dokumenata i broj Odluke o izuzimanju Palače Matice hrvatske od nacionalizacije, koju je donijela ona ista Komisija koja je prije toga donijela Rješenje o nacionalizaciji zgrade. Međutim, taj dokument nisu uspjeli pronaći u arhivu Matice hrvatske. Po Lukićevom mišljenju, taj je papir vjerojatno nestao 1972. godine, nakon Hrvatskog proljeća, kad je policija upala u zgradu, rastjerala sve zaposlenike i zaplijenila svu dokumentaciju. Nisu ga pronašli ni u Državnom arhivu, tako da danas ne postoji nikakav papirnati dokaz da je poništena odluka o nacionalizaciji Matičine palače.

Na pitanje što bi gubitak palače na atraktivnoj lokaciji u središtu Zagreba značio za Maticu hrvatsku, Lukić je odgovorio da je situacija vrlo dramatična i da bi gubitak te zgrade značio katastrofu za njihov rad.

'Bez zgrade Matica hrvatska ne bi mogla obavljati ni pet posto svojih redovnih izdavačkih i galerijskih programa, a pitanje je što bi bilo s časopisom Vijenac i knjižarom. Dakle, naši programi praktički bi nestali', upozorava Lukić.

Matičari su taj, kako kažu, političko pravni skandal, pokušali riješiti zakonskim prigovorom, međutim, odgovor do danas nisu dobili jer zakon ne određuje rok za rješavanje prigovora, što je po Lukićevu mišljenju potpuno apsurdno. Pokušali su pokrenuti i postupak mirnog rješenja spora, a zatim su predložili bivšoj vladi da iskoristi svoje zakonsko pravo i samostalno donese odluku o odustajanju od tog postupka, no sve je bilo uzaludno. Obratili su se i bivšem premijeru Zoranu Milanoviću i bivšem predsjedniku Sabora Josipu Leki, nastavlja Lukić, no oni uopće nisu reagirali.

'Time je bivša vlada RH dala legitimitet toj sudskoj presudi', kaže Lukić, dodajući da su nedavno uputili i vladi Tihomira Oreškovića zahtjev da odustane od prisvajanja Matičine zgrade, no i ona se za sada oglušila na njihov zahtjev. Međutim, oni neće odustati.