Dijalozi sa Stanislavom Habjanom

U ponedjeljak, 15. prosinca 2014. u 19 sati, u Galeriji Forum otvara se izložba 'Dijalozi' Stanislava Habjana

'Jedina konstanta u strukturi Habjanovih 'proizvoda' jest određena nematerijalna supstanca, nešto neuhvatljivo i neobjašnjivo, nedokazivo, ali opet izvjesno: osjećamo to i negdje se, mi publika, sami i međusobno, pronalazimo i u tom osjećaju združujemo.

Zadobivamo slične osmijehe, sličan pokret, doživljavamo slične aha-efekte i dalje se onda vladamo na temelju Stanislavovim impulsom ustanovljenih zajedničkih nazivnika, na temelju povjerenja i uvjerljivosti, unatoč maglenih spojeva, lišenih administrativnih medijskih i stilskih odrednica i pečata, koji bi doduše uspostavili granice i omogućili lagodnu konzumaciju bez misli, ali i redukciju uzbuđenja.

Ne možemo, dakle, faktički poopćiti strukturne elemente uvijek drugačijih manifestacija Habjanovih solilokvija... Hm, solilokvija?

Ali on inzistira na dijalozima! To je i naslov ove izložbe/događanja: Dijalozi.

Kakvi su to dijalozi? Prvo - dijalozi sa samim sobom. Primjerice, svoju prijavnicu na natječaj za izložbu u Forumu 2013. Habjan je uobličio u obliku dijaloga sa Stanislavom. Samom sebi, obraćajući se trećima, objašnjavao je svoje ideje, polazišta, dileme, izgled buduće izložbe... a tu informaciju mi treći očitali smo bez ikakva problema. Štoviše, dovela nas je do odluke da njegovu izložbu prihvatimo.

Nadalje, Habjan se ponaša kao svojevrsni prometnik koji u odnos komunikacije stavlja prostorno i vremenski udaljene osobe, mrtve i žive, bliske i nepoznate, slavne i anonimne, stvarne i imaginarne, imaginarne i imaginarne; ljude i stvari, ptice... Pogon je izdašan, zapažanja minuciozna, kombinatorike neiscrpne, a sloboda asocijacija upravo drsko vratolomna. A sve to prezentirano je kroz maštovite spojeve slika, riječi, ručnoradnih objekata, brikolažne scenografije s bizarnim akcentima poput, primjerice, bicikla s prikolicom i golemim drvenim krilima.

Iako brižljivo postavljena, izložba nije zaključena otvaranjem. Štoviše, dijalozi se nastavljaju, društveno-stvaralački proces intenzivira. Sam autor sve vrijeme je prisutan na izložbi čineći njezin dio. Riječ je, kaže on uz ostalo, o interaktivnoj radionici, stalnom performansu te uspostavi osobite gradske komunikacijske točke', stoji u predgovoru Antuna Maračića

Izložba ostaje otvorena do 15. siječnja 2014.

Stanislav Habjan bavi se pisanjem, dizajnom, likovnošću, multimedijom. Autor je knjiga kratkih priča Nemoguća varijanta (1984) i Interkonfidental (s Borisom Greinerom, 1999). Prozom je zastupljen u više antologija hrvatske kratke priče i novele, tekstovi su mu prevođeni na engleski, talijanski, poljski, slovenski i makedonski, a naslovom njegove priče Poštari lakog sna imenovana je panorama proze Quorumova naraštaja (ur. K. Bagić, 1996). Ostvarujući radove unutar nekoliko autorskih grupacija (Greiner&Kropilak, Slipa konfidenca, Petikat) objavljivao je, izlagao i nastupao u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji, Italiji, Danskoj, Njemačkoj, Indiji...

G. 1993. u suradnji u Greinerom konstruirao je Human Weight Printer, unikatni tip grafičke preše za dvije osobe kojom je ostvareno niz izvedbi otisaka grafika uživo. Kao dizajner autor je brojnih vizualnih identiteta za domaće i međunarodne umjetničke projekte, filmske i glazbene festivale, izložbe i kazališne predstave. Oblikovao je plakate i kataloge za nastupe hrvatskih umjetnika na venecijanskom bijenalu (1997, 2003, 2005); plakati su mu uvršteni u Graphis poster books (1994, 1995, 2004); bio je art direktor novina za kulturu Homo volans (1995/7) i glazbenog magazina Nomad (1998/9)...

Nagrađivan je za prozu, za grafički dizajn i za autorski projekt. U koautorstvu s Danijelom Žeželjom, Borisom Greinerom i drugim autorima ostvario više multimedijskih projekata i performansa (Homo volans,1996; Osmijeh Majakovskog, 2001; Stazione Topolo, 2003; Reflex, 2006; BeCycled!, 2006; My Home is Your Home, 2009; Simetrija kvadrata, 2011, Kaciga od Manche, 2012; Idijot Wind, 2012; Pjesma za Vidu, Viktora, 2013). U suradnji s Danijelom Žeželjom ostvario niz dizajnerskih projekata, kao i grafičkih mapa i slikovnica (Petikat Exp, 2005; Becycled Quotes, 2006; Be Fair to Dog!, 2007, Lun, 2009; Život mimo, 2010; Dućan metafora, 2011; Pio i Pepe, 2013, Ako znenada pride kruto lačan gost, 2013). Aktualni projekti uključuju mu izložbe Dialogues i Uzmi, čitaj!, putujući ambijent Dućan metafora te Skale do Sunca, galeriju i radionicu za umjetnost i dizajn. Živi i radi u Zagrebu i Staroj Novalji.