Knjigu su predstavili akademik Tonko Maroević, urednik knjige Miroslav Mićanović, nakladnik Branko Čegec te autor Antun Vujić

Maroević je ocijenio da su Vujićeve priče intimna i zanimljiva knjiga čija je konstrukcija namjerno raspršena, a pisana je kao antimemoari.

Zahvaljujući ruskoj komponenti pisanoj na zapadnoeuropski način, autor stvara poseban humor, rekao je Maroević.

Po Mićanovićevim riječima Vujićeve priče su pristizale neočekivano iz njemu djelomično poznatoga svijeta u frazama i refrenima, dosjetkama i anegdotama, groteskama i bizarnim sižeima, šifrirane i nejasne – kako već pristiže i kako se dostavlja rasuti teret vlastitog života.

Jednako onako, rekao je, kako se dostavlja i rasuti teret života drugih, onih koji su još živi ili ništa manje mrtvi. Otuda je, po Mićanovićevim riječima, pisanje priča užitak i ironija, cinizam, gorčina i smijeh.

Vujić razotkriva tekst života i onih koji su na izniman način oblikovali našu suvremenost, istodobno je stvarajući i dovodeći u pitanje, rekao je dodavši kako je autor duhovit i samoironičan, ozbiljan i gorak, i protagonist i promatrač, onaj koji posuđuje, skriva i krivotvori te onaj koji iznosi na svjetlo dana ono što pripada noći, strahu i mraku.

Autor meandrira s postojećim i izgubljenim veličinama po zaboravljenim mjestima politike, povijesti, mitologijama, zapisima, skrivenim autobiografskim i biografskim činjenicama, hrvatskim i azilantskim, prijateljskim i klupskim pričama, rekao je Mićanović.

Vujićeva knjiga ne mijenja svijet i možda ga ne čini boljim, ali u svojoj literarnosti i hrabrosti ona je dio napora da se piše o neizvjesnosti, izgubljenosti i radosti vlastitog života, o ljudima i običajima, njihovim stradanjima i sudbini, ustvrdio je Mićanović, dodavši kako u pričama nije riječ samo o memoarima nego i o književnosti.

Knjigu je objavio zagrebački nakladnik MeandarMedia.

Antun Vujić (1945.) je bio glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Potkraj 1989. osnovao je Socijaldemokratsku stranku Hrvatske koja se 1994. pridružila Račanovu SDP-u. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru (1995.–2011.) i ministar kulture u Račanovoj vladi (2000.–2003.). Objavio je više knjiga, među kojima i knjigu "Hrvatska i ljevica, prilog socijaldemokratskom gledištu".